Kada je krajem lipnja turska opozicija uvjerljivo pobijedila na ponovljenim izborima u Istanbulu, političarka Canan Kaftancıoğlu bila je jedna od ključnih akterki te pobjede i desna ruka novoizabranog gradonačelnika Ekrema İmamoğlua. Prije nekoliko dana osuđena je na gotovo deset godina zatvora. “Kriminalna djela” koja je – prema odluci suda – počinila zvuče kao iz nekog distopijskog romana. Ona je svojim tvitovima u kojima je kritizirala svemoćnog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana navodno “podržavala terorizam, vrijeđala predsjednika i ponižavala Tursku Republiku”.
Ovaj progon samo je posljednja etapa “istanbulske krize” koju izaziva predsjednik nesposoban suočiti se s padom vlastite popularnosti i gubitkom izbora. Vladajuća stranka izbore u najvećem turskom gradu prvo je izgubila u ožujku, ali ih je ubrzo zatim i poništila, uz krajnje neuvjerljive izgovore. No ponovljene izbore izgubila je još uvjerljivije, toliko da čak ni intenzivni pritisci nisu mogli promijeniti rezultate. Vlast je stoga sada promijenila taktiku. Po starom Erdoğanovom receptu: “ako ih ne možeš pobijediti – strpaj ih u zatvor”.
Oprez u najvećem gradu
Presuda Kaftancıoğlu mogla bi se smatrati i najavom napada na gradonačelnika İmamoğlua. Odnosno, moguće je da vlast naprosto testira otpore mogućoj arbitrarnoj smjeni izabranog gradonačelnika i postavljaju svog neizabranog povjerenika. Upravo to je, uostalom, već učinjeno u brojnim kurdskim gradovima na istoku zemlje. Tamo je vlada još prije izbora uspostavila samovoljnu “privremenu upravu”, a nakon što su smijenjeni gradonačelnici, unatoč brojnim preprekama koje im je postavljala vlada, ponovno uvjerljivo pobijedili, smijenjeni su po drugi puta sredinom kolovoza, ovog puta bez ikakvog ozbiljnog izgovora.
Naravno, što prolazi u Kurdistanu, neće nužno proći u Istanbulu. I domaća i međunarodna javnost već su dobro naviknuli na masovna kršenja ljudskih prava i represiju turske države nad svojim stanovništvom na istoku zemlje, uključujući mučenja, ubojstva, pa čak i bombardiranja vlastitih gradova. Istanbul je pak grad u kojem nijedna graška vlasti ne prolazi nekažnjeno. Tamo je 2013. zbog rušenja parka izbila serija najmasovnijih prosvjeda otkad je Erdoğan na vlasti. Stoga ne čudi oprez kojim autoritarna vlada pristupa gušenju demokratske volje u najvećem gradu.