U ponedjeljak je započela nova školska godina i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je otišla u Sesvete kako bi se tim povodom obratila tamošnjim gimnazijalcima. Između ostalog, dala im je i ovaj savjet: “Nemojte razmišljati samo o onome što volite, razmišljajte malo i o tržištu.” Mislila je, da ne bi bilo zabune, na tržište radne snage. Svoj je savjet i oprimjerila: ako planirate studirati povijest i arheologiju jer ih volite, razmislite ipak o tome ima li posla s tom strukom. A kad uvidite da nema, odlučite se za STEM.
Svjesna je predsjednica ipak da naša djeca nisu baš toliko upućena u zbivanja na tržištu i da bi im trebala mala pomoć u snalaženju. Pa je tako, valjda polunehotice, predložila, uz mutavo kimanje glavom ravnatelja tamošnje škole, da bi u školama trebali postojati nekakvi “voditelji” koji bi djeci trebali objasniti kako stvari na tržištu stoje i koji je optimalan kompromis između njihovih ljubavi i zahtjeva tržišta. Naravno, odnos između (visoko)obrazovnog sustava i ekonomije mora biti nekako koordiniran. Postoje razni mehanizmi stimulacije i destimulacije kojima se učenike i studente usmjerava u različite sektore.
Međutim, malo je “nepošteno” sve svaljivati na djecu i njihove kompromise između ljubavi i nužnosti. Ili da obrnemo predsjedničin savjet: može li tržište malo manje razmišljati o onome što “voli”, a malo više o djeci? Ili nešto konkretnije: ako djeca moraju razmišljati o zahtjevima tržišta, mogu li onda barem njihovi roditelji sudjelovati u odlučivanju o investicijama na tržištu koje stvaraju radna mjesta? Znamo da ne mogu, nisu vlasnici kapitala. U velikoj većini. Ali oni koje stranačka pripadnost lišava neizvjesnosti na tržištu rada bez obzira na to koliko su vremena u srednjoj školi potrošili na razmišljanje o tržištu, tu su da im istinu o tržištu podastiru iz dana u dan.
No, nisu samo najmlađi osuđeni na razmišljanje o tržištu već i oni najstariji – penzioneri. A njima se, doduše posredno, obratio novi ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović. On je sudjelovao na jednoj od onih brojnih konferencija koje organizira Hanza media u partnerstvu s određenom frakcijom kapitala ili privrednim sektorom. Na tim se konferencijama uglavnom može puno toga saznati o tome što nam se sprema. Ovaj put su partneri medijskoj kući bili mirovinski fondovi. I uglavnom se raspravljalo o problemu koji tišti fondove diljem Europe: prinosi na razne obveznice, državne i korporativne, su uslijed rekordno jeftinog novca izrazito niski, pa čak i negativni. I sad treba pronaći neku drugu ulagačku nišu s višim prinosima, a da ipak nije prerizična.
I Aladrović se dosjetio. Doslovno je “mirovincima” poručio: “Moramo se okrenuti i ostalim gospodarskim granama. Budućnost trebamo tražiti u startupima.” Dakle, ekonomska strategija HDZ-a glasi otprilike ovako: prvo neka svi učenici idu u STEM, onda neka se bace na startupe koje će financirati mirovinski fondovi i svi zadovoljni – mladi jer imaju dobre poslove, stariji jer imaju dobre mirovine. Naravno, ta ideja se menadžerima u mirovinskim fondovima nije baš svidjela jer znaju da oko 90% startupa propada. Oni su puno pametniji: investirali bi u privatizaciju preostalih državnih poduzeća. Neka djeca misle o tržištu, oni će novce koje im je dala država u sklopu mirovinske reforme uložiti u privatizaciju državnih poduzeća.
Ozbiljni igrači si priželjkuju što manje tržišnih neizvjesnosti. To je za malu djecu. A da ima načina kako djecu, a i starce, barem djelomično lišiti tih razmišljanja, prisjetio se jučer ni manje ni više nego Zvonko Kusić. Riječ je o donedavnom predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i trenutnom posebnom savjetniku Andreja Plenkovića za društvena pitanja. Inače su mu područje stručnog rada bili onkologija i nuklearna medicina. On je, ničim izazvan, jučer na televiziji N1 izjavio sljedeće: “Zdravstvo je prije u starome sustavu, u socijalizmu, bilo odlično riješeno, kao i obrazovanje.”
A bilo je i puno “startupa”, među njima i ovih koje mirovinski fondovi žele privatizirati. Je, znamo, socijalizam je propao. Ali ako je propao zbog ovoga, onda mu valjda treba dati još jednu priliku. Čisto da ne plašimo djecu.