Bugarske vlasti objavile su krajem prošlog tjedna kako su na graničnom prijelazu Kapitan Andreevo uhapsile četvročlanu bandu trgovaca organima. Ruta kojom su trgovci putovali prilikom uhićenja bila im je dobro poznata: oni su, koliko je zasad poznato, od početka godine redovito transportirali bubrege iz Bugarske u Tursku, gdje su ih preprodavali za transplantaciju u tamošnjim bolnicama. Opširna operacija šverca organima uključivala je dogovore s bolnicama, falsificiranje dokumenata kako bi se organi lažno predstavili kao donacija rođaka, kao i pronalaženje klijenata te “donora”.
Ovo nije prvi puta da je Bugarska u centru međunarodne mreže za šverc organa. Još 2006., u glavnoj sofijskoj bolnici otkriveno je sustavno lažiranje dokumentacije za transplantacije, uglavnom za bogate izraelske pacijente. Bubrezi za njih su dolazili od “donora” iz zemalja poput Rusije, Gruzije i Moldavije. Donori su i tom prilikom lažno predstavljani kao “rođaci” pacijenata. Kupnja organa strogo je kažnjiva u gotovo svim zemljama svijeta. Iako je za normalno funkcioniranje organizma dovoljan samo jedan bubreg, to se smatra riskantnim, pa se bilo kakav financijski pritisak koji “donore” tjera na takav rizik načelno sankcionira.
Ipak, pojedina istraživanja pretpostavljaju da se i do 40% transplantacija u svijetu provodi s kupljenim bubrezima. Siromašnih za “donacije” svakako ne nedostaje. Ali ni nagrada za švercere, unatoč tome što je njihova djelatnost kažnjiva. Naime, kako je u posljednjem slučaju objavilo bugarsko tužiteljstvo, kupci su bubrege bugarske sirotinje plaćali između 50 i sto tisuća eura. “Donori”, uglavnom ljudi opterećeni dugovima i bez druge opcije, za svoj su organ dobivali čak desetak puta manje. U ovom biznisu, kao i u mnogim drugim, oni koji najviše riskiraju zapravo najslabije profitiraju.