Osamdeset i dvoje izbjeglica, koje su spašene u Sredozemlju nakon što im je potonu čamac, iskrcano je za vikend na talijanski otok Lampeduzu. Otamo će biti prebačeni u druge zemlje Europske unije, gdje će se obrađivati njihov zahtjev za azilom. Do iskrcavanja s humanitarnog broda u posjedu Liječnika bez granica došlo je nakon punih tjedan dana čekanja, tijekom kojih su talijanske vlasti branile brodu da uđe u luku. Takva zabrana iskrcavanja brodolomaca krši sva međunarodna pravila vezana uz plovidbu ili zbrinjavanje izbjeglica, ali to dosad nije sprječavalo talijanske vlasti da redovito pokušavaju zaustavljati spašavanja života u moru. Pod uvjetom da su brodolomci tamne kože, naravno.
Cijeli mučni igrokaz u kojem su brodolomci tjednima držani na moru ispred luka, a kapetanice koje su prekršile zabrane i spašavale živote trpane u zatvor, bio je dio narcisoidne kampanje samopromocije sada već bivšeg ministra policije Mattea Salvinija. On je na vlast došao kao manji koalicijski partner prošle godine, a poziciju ministra iskorištavao je za poticanje rasnih netrpeljivosti i širenje lažnih i uznemirujućih glasina kako bi mogao sebe predstaviti kao spasitelja Talijana od tamnoputih hordi s Istoka. Ta degutantna predstava trajala je punih godinu dana sve dok “veliki diktator u čekanju” nije sam sebi prerezao granu na kojoj je sjedio.
Ohrabren rasističkom histerijom koju je sam izazivao, polakomio se za mjestom premijera i pokušao izazvati prijevremene izbore. No naposljetku je samo izguran s vlasti, a njegova ekstremno desničarska Liga zamijenjena centrističkom Demokratskom strankom. Jedno od glavnih obećanja nove vlade bilo je da će prekinuti Salvinijev cirkus s lukama, stoga je primitak brodolomaca srdačno pozdravljen. Ali razloga za slavlje nema puno. Još uvijek se stotine izbjeglica utapaju u Mediteranu, a većina ipak ostaje zarobljena u koncentracionim logorima u Libiji koje financira Unija. Tu politiku otvoreno provode sve europske vlade, čak iako to ne koriste – poput Salvinija – za rasističku samopromociju.