Iščekivanje naredne globalne ekonomske krize sve više počinje nalikovati spremanju zimnice. Nitko pritom ne znam kad će kriza izbiti, kakvog će biti obima i koja će biti optimalna sredstva njenog zauzdavanja. Uostalom, slično kao i sa samom zimom u doba klimatskih promjena. Svoj skromni doprinos “spremanju zimnice” nastoji dati i Europski fiskalni odbor, neovisno savjetodavno tijelo Europske komisije.
Njihova je ideja da se donekle opusti strogoća europskih fiskalnih pravila u svrhu stimuliranju rasta. Ideja je dio mandata koji je dan Odboru, a tiče se preispitivanja striktnijih regulacija (“twopack” i “sixpack“) proračuna država članica koje su donešene 2011. godine u jeku ekonomske krize. Prijedlog, dakle, glasi ovako: sva ona proračunska sredstva država članica kojima se su-financiraju investicije iz europskih fondova ne bi se bilježila u državnoj potrošnji koja je limitirana postojećim pravilima. Drugim riječima, ta sredstva ne ulaze pod fiskalni nadzor.
Ako bi se taj prijedlog usvojio, postao bi tzv. zlatno pravilo u sklopu Pakta o stabilnosti i rastu. Međutim, čini se da zasad nema nekog konsenzusa po ovom pitanju. Prva rasprava je održana u sklopu sastanka Vijeća za ekonomske i financijske poslove i famozne Eurogrupe, neformalne skupine ministara financija članica eurozone koja je javnosti postala šire poznata u vrijeme dok je Janis Varufakis bio grčki ministar financija. Ta grupa i dalje nema nikakve ovlasti u sklopu upravljačke arhitekture EU, ali i dalje se sastaje i raspravlja kao da ima.
Sastanak je održan prije koji dan u Helsinkiju i na njemu se raspravljalo o prijedlogu Fiskalnog odbora. Prema izvještaju koji donosi Euractiv, prijedlog nije polučio entuzijastičnu reakciju. Odmah su ga prihvatili samo ministri iz Španjolske, Italije i Portugala dok su ostali bili uglavnom kolebljivi. Neki misle da nije problem u pravilima već u provedbi, dok su neki načelno sumnjičavi prema bilo kakvoj promjeni pravila. Zasad konsenzusa nema na vidiku, ali talijanski ministar financija nije pesimističan i smatra da je posrijedi klasičan oprez preliminarnih sastanaka.
Radilo se o klasičnom oprezu ili ne i bez obzira na to koliki bi bili dometi ove ideje, čini se da Europska unija neće pripremljena dočekati niti iduću krizu, kad god da izbije i kakva god da bude. Naime, očito je da su interesi pojedinih članica i dalje sukobljeni i da nije pronađen institucionalni mehanizam nadilaženja tih sukoba.