Ovo je još jedna depresivna vijest o jalovim pokušajima političkih elita da uvjere javnost kako pokušavaju sanirati klimatske promjene.
Na klimatskom samitu Ujedinjenih naroda u New Yorku u ponedjeljak su propali i najnoviji pokušaji uspostave bilo kakvih dogovora, a dobrih vijesti nema. Umjesto toga, danas vam nudimo nove kontradikcije. U kontekstu obećanja i predloženih političkih rješenja, sažetak tog samita je gotovo irelevantan. Ljutnja zelenih aktivista postaje sve eksplicitnije izražena. Novinari pišu da se frustracija čita u govoru tijela ljudi koji se kreću hodnicima UN-ovih zgrada. Globalni obrazac bavljenja klimom je kristalno jasan: što manje moći imamo u svojim rukama, to smo više ljuti, ogorčeni i frustrirani.
Pokazao je to i njujorški samit: najsiromašnije zemlje svijeta najviše rade za sprečavanje klime. Milijarderi koji sada peru svoju savjest doniraju milijune za globalni klimatski fond. U tom fondu, podsjetimo, nalazi se dovoljno sredstava koja se ne troše jer Saudijska Arabija – izvoznica nafte – blokira sve odluke. Ova pat pozicija ne doprinosi nikome osim naftnim elitama. Među zemljama koje su najveći zagađivači, od onih koji su se pojavili na samitu, oduševio nije nitko. Komentari novinara koji su precizno pratili skup svode se na niske ambicije zemalja članica, na neispunjavanje kvota, na iznevjerene planove, na nepoštivanje ugovora i na nikakvu realizaciju ciljeva. Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres pozvao je još jednom sve države da potpuno prekinu upotrebu ugljena. Ni Indija, ni Kina, ni Turska nisu u govorima svojih predstavnika adresirale ovaj problem, što znači da nema nikakve šanse da cilj za 2020. bude ispunjen. Nijedna zemlja zagađivačica nije podigla svoje klimatske ciljeve, ali novost je da je Rusija napokon potpisala Pariški sporazum. Sada i sama može tvrditi jedno, a raditi drugo i skupljati bodove na kvalitetnim spinovima. Zanimljivo je da Europskoj uniji više taj pristup ne prolazi. Samorazvikana predvodnica klimatske sanacije prepoznata je sada globalno kao jedna od najneuspješnijih članica u sanaciji klime.
Skandalozan tretman političkih elita prema aktivistkinji Greti Thunberg vjerojatno ste upratili po društvenim mrežama i mejnstrim medijima. Tu još samo možemo jednom zaključiti da problem nije Greta već su to političke elite. U prvom tekstu ikad napisanom na Biltenu o Greti Thunberg, konstatirali smo da će se djevojčicu kojoj se tada, prije godinu dana klanjalo, početi šikanirati i difamirati čim postane dovoljno velika da je se zapravo sluša, odnosno da njezina riječ počne imati društvenu težinu. To je jednostavno aktivistički put: ako vas prvo nisu hvalili, pa onda kudili te potom difamirali, vjerojatno niste neki aktivist. Međutim, ovdje treba naglasiti da je govor Grete Thunberg jedini kojeg će povijest, ako je bude, pamtiti.
Njemački klimatski integrirani bull-shit
Petak je bio dan još jednog globalnog protesta srednjoškolaca za spas klime. Odavno to već nije samo srednjoškolski štrajk, već postaje opći protest obespravljenih ljudi kojima u okvirima liberalne demokracije nije ostao nikakav drugi mehanizam obrane bazičnih ljudskih prava. Ujedno bio je to i dan kada je objavljen novi njemački integrirani energetski i klimatski plan. Sjetite se, ranije ove godine, izbio je skandal kada je Europska komisija sramotnima proglasila planove svih zemalja članica osim španjolskoga. Komisija je produžila rok zemljama za dostavu novih, zadovoljavajućih planova. Dok o hrvatskom i planovima drugih balkanskih zemalja još uvijek ne znamo ništa, možemo očekivati da će u dobro uhodanoj praksi lijenog prepisivanja germanskih zakona u naše, i ovaj novi njemački klimatski plan dobiti svoju balkansku inačicu, stoga nije irelevantno kakav je njegov sadržaj. Taj su plan, u petak, na dan prosvjeda, njemački zeleni aktivisti srednjoškolci nazvali mokrim šamarom. Naime, novi plan obvezuje sve njemačko na uvođenje kvota, na smanjenje emisija, i uspostavu nekog odbora za provjeravanje napredaka u svim sektorima. Međutim, financijski je plan ponovno neadekvatan, odnosno sredstva koja je Njemačka predvidjela njima pokrivaju tek jednu trećinu domaćih emisija. Drugim riječima sredstva predviđena za ispunjenje cilja do godine 2030. dovoljna su za smanjenje tek jedne trećine emisija koje Njemačka producira. Zbog nemogućnosti dogovora njemačkih socijaldemokrata i demokršćana, nedavno formirana koalicija mogla bi biti kratkog vijeka.
Za kraj, još samo jedno proturječje. Posljednjih su se mjeseci različite opcije europskog parlamenta međusobno nadmetale u tome tko će zahtijevati veće smanjenje emisija iz zračnog prometa – kao da je to najveći problem i kad bismo samo to riješili, većina problema bi nestala. Nova predsjednica Europske komisije među prvim je svojim potezima povećala budžet za “avio-taxi” europskih birokrata – kako bi predstavnici što ugodnije putovali s jedne obaveze na drugu…
Godina je 2019., još nas samo jedan kvartal dijeli od 2020. koja je trebala biti godina zelenih ekonomija. Umjesto toga, danas je svijet obišla vijest o urušavanju ledenjaka na najvećem europskom vrhuncu: Mont Blancu.