Ni zabrana ulaska muslimanima u zemlju, ni odbijanje da osudi fašističko ubojstvo prosvjednice, ni odvajanje izbjegličke djece od roditelja i zatvaranje u kaveze… Ni jedna od tih odluka nije ugrozila vladavinu Donalda Trumpa, a riječ je o samo nekoliko istaknutih u dugom nizu skandaloznih politika. No danas, manje od godine dana do isteka mandata aktualnog američkog predsjednika, njegov opoziv se čini vrlo mogućim. Povod tome je pokušaj da ucjenom natjera ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da mu pomogne u predsjedničkoj kampanji.
Cijelu je stvar razotkrio “zviždač” iz CIA-e, a afera koja je izbila nakon puštanja informacija medijima prisilila je naposljetku Trumpa da objavi transkript razgovora s ukrajinskim kolegom. Iz njega je vidljivo kako Trump ne osobito suptilno sugerira Zelenskom da buduća američka pomoć u vojnoj opremi za rat na istoku zemlje ovisi o tome koliko je ukrajinska strana spremna inkriminirati američkog državljanina Huntera Bidena u istrazi o korupciji. Novac kojim američki predsjednik prijeti nije naravno njegov, nego državni, a Hunter Biden je sin mogućeg Trumpovog protukandidata na sljedećim predsjedničkim izborima.
Zaokret prema Zapadu
Stoga je nakon sad već više godina oklijevanja američka opozicija konačno pokrenula formalni postupak smjene predsjednika, što ne bi samo skratilo ovaj mandat već bi Trumpu onemogućilo i da se ponovo kandidira. Ako opoziv uspije, Trump će postao prvi smijenjeni američki predsjednik u povijesti (za još dvojicu je postupak pokrenut). No dok je pažnja svjetske javnosti usmjerena na razvoj događaja u SAD-u, pitanje kako se cijeli skandal prelama u Ukrajini još je zanimljivije, posebno ako se u obzir uzme kontekst i nedavna povijest te zemlje.
Naime, početkom 2014., nakon više mjeseci masovnih prosvjeda, u Ukrajini je izveden puč uz zapadnu potporu. Većina sudionika događaja jasno je isticala kako je njihov motiv za pobunu bila želja da smijene korumpiranog predsjednika sklonog Rusiji. Zaokret prema Zapadu trebao je omogućiti da se zemlja konačno riješi sveprisutne korupcije i počne razvijati. Za novog predsjednika doista je izabran antiruski i prozapadno orijentiran političar Petro Porošenko, jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. No ubrzo se pokazalo kako geopolitički zaokret ne znači nužno odmak od korupcije i vlasti oligarha.
Stoga su se nakon petogodišnjeg razočaravajućeg Porošenkova mandata Ukrajinci ove godine odlučili za još radikalniji zaokret i za predsjednika odabrali glumca i komičara bez ikakvog političkog iskustva. Iako ni on nije lišen sumnjivih veza s oligarsima, svoju popularnost isključivo temelji na najavama radikalne borbe protiv korupcije, uz pomoć zapadnih partnera. SAD je naravno jedan od najvažnijih partnera, koji je od 2014. “uložio” milijardu i pol dolara u ukrajinsku vojsku. Paradoks je, međutim, u tome šta je ta pomoć sada predmet ozbiljnog korupcijskog skandala u samom vrhu obje države.
Neukusna servilnost
Kad je Trump u maniru iskusnog reketara pokušao Zelenskom zaprijetiti oduzimanjem pomoći ako ne inkriminira Bidene, bio je to pokušaj korištenja položaja za osobnu političku korist. No Joe Biden je u cijelom slučaju daleko od samo žrtve. Ono što je od ukrajinskog kolege tražio Trump je potvrda da je Biden, koji je tada bio potpredsjednik SAD-a, zloupotrebljavao položaj kako bi od optužbe za korupciju spasio svog sina, koji se nakon američke potpore puču u Ukrajini bavio plinskim poslom u toj zemlji. Umjesto da ih riješe korupcije, američki su političari dosad činili sve da ukrajinske predsjednike i državu involviraju u svoje koruptivne radnje.
Da stvar bude gora, zbog vanjskopolitičkih interesa, ukrajinska je strana prisiljena “štititi” i Bidena i Trumpa, jer uostalom ne može biti sigurna hoće li jedan od njih sljedeće godine biti na čelu SAD-a. Još jedan hladan tuš za Ukrajince svakako su detalji spomenutog transkripta razgovora između Trumpa i Zelenskog. U njemu se ukrajinski predsjednik ponižava do doista neukusnih razina, što uključuje i spominjanje da je nedavno boravio u Trumpovom hotelu. Američki je predsjednik inače poznat po tome što domaće službenike i strane državnike nagovara da borave u njegovim objektima i tako koristi poziciju najmoćnijeg političara svijeta da izvlači javna sredstva u svoj privatni biznis.
U Istočnoj Europi to bismo zvali šokantnom korupcijom.