Globalna vjera u djelotvornost i učinkovitost slobodnog tržišta sve više kopni. I to ne zbog neke naročite promjene stanja na ideološkoj razini. Naprosto se u nestabilnim i neizvjesnim postkriznim vremenima krajnje zaoštrila konkurencija u svjetskoj ekonomiji. A u takvim se okolnostima države i naddržavne organizacije ne libe izrazitije posegnuti za ideološki proskribiranim oruđima kao što su tarife ili subvencije u svrhu “zaštite” domaćih kompanija.
Mnogi će te nove trendove pripisati Trumpovu ludilu ili kineskom “komunizmu”, ali oni su odavno prisutni u svjetskoj ekonomiji i variraju u stupnju intenziteta ovisno o različitim okolnostima. Na primjer, naravno da su 1980-ih i 1990-ih nakon raspada realsocijalizma, zapadni centri moći afričkim, azijskim i istočnoeuropskim državama “sugerirali” oslanjanja na slobodnotržišne mehanizme u dostizanju najrazvijenijih zemalja svijeta. Naime, znali su da te zemlje bez zaštite vlastite proizvodnje različitim protekcionističkim mjerama neće biti u stanju to dostizanje ostvariti.
No, danas se sva ta fundamentalna pitanja javljaju u samom srcu Zapada. Čini se da Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), inače već desetljećima ključnog institucionalnog promotora i regulatora globalnog širenja slobodnog tržišta, čeka neizvjesna budućnost. Strogo birokratski govoreći, problem se očituje u formiranju novog sastava apelacionog tijela te institucije. A prema medijskim izvještajima, iza problema stoji odbijanje SAD-a da potvrdi nove članove tog izrazito važnog tijela u funkcioniranju WTO-a.
Međutim, samo se odbijanje ne zasniva na imenima tih članova ili na nekom inzistiranju na drukčijem institucionalnom dizajnu organizacije. Razlozi su, reklo bi se, profanije prirode. A tiču se izbjegavanja dobrobiti slobodnog tržišta. Naime, Amerikanci redovito subvencioniraju Boeing, dok Europljani čine to isto za Airbus. Saga o tim subvencijama i sukobu Airbusa i Boeinga traje već 15 godina. Kako bi se kompenziralo to subvencioniranje, i SAD i EU mogu odgovoriti uvođenjem tarifa na određene proizvode. No, izgleda da se trenutno ne mogu dogovoriti oko iznosa tih kompenzacije, kao ni maksimalne visine subvencija.
Europljani, naravno, tvrde da je krivac isključivo Trump koji odbija “realistične” europske ponude, ali se potiho nadaju da će do nekog rješenja doći zbog postojanja “zajedničkog neprijatelja”, Kine, koja poseže za “nepoštenim trgovačkim praksama”. Rok za formiranje apelacionog tijela je 10. prosinca. Do tada ćemo saznati koliko slobodnog tržišta kome odgovara.