Svjetski mediji proteklih su dana objavili brojne fotografije pacijenata, uključujući djecu, sa spaljenom kožom i drugim ozljedama od kemijskog oružja u kurdskim bolnicama na sjeveru Sirije. Paralelno, novinari koji su pratili akcije turske vojske s druge strane tursko-sirijske granice, objavili su snimke bombardiranja sirijskih gradova s neobičnom zapaljivom smjesom. Stručnjacima stoga nije bilo teško zaključiti očito: turska vojska u svojem pokušaju okupacije sjeverne Sirije koristi međunarodnim pravom strogo zabranjeni bijeli fosfor.
To je, međutim, samo jedan od potencijalnih ratnih zločina za koji je odgovorna Turska, a koje su ovih dana najavili istražiti UN-ovi istražitelji. Koji tjedan ranije, pripadnici turskih paravojnih postrojbi koje djeluju u okupiranim područjima Sirije na društvenim su mrežama objavili snimke svojih sustavnih likvidacija kurdskih civila, uključujući i onu ubojstva jedne od istaknutijih borkinja za prava žena u tom području. Zatim su, paralelno sa snimkama korištenja bijelog fosfora, na profilima povezanim s turskim vojnicima objavljene i snimke brutalnih likvidacija zarobljenih pripadnica ženskih kurdskih postrojbi.
Krivi rat
Posebno ciljanje Kurdkinja nije neočekivano, ako se uzme u obzir kako turske vojne i paravojne jedinice redovito koriste islamističku simboliku i pozdrave kakve upotrebljavaju i notorne mizogine terorističke grupe poput tzv. Islamske države i al-Nusre. No, iako međunarodne organizacije već tjednima upozoravaju na turske ratne zločine, reakcija velikih sila neobično je blaga. Kada je prethodnih godina sirijska vlada optuživana za korištenje kemijskog oružja, to je rezultiralo ne samo ozbiljnim sankcijama nego i vojnom operacijom zemalja poput SAD-a, VB i Francuske protiv Sirije.
Ništa od toga očito se neće dogoditi sada s Turskom, koja je jedan od najvećih kupaca skupog američkog, britanskog i francuskog oružja, iako su europske zemlje privremeno suspendirale prodaju oružja Turskoj. Dapače, američka administracija se posljednjih dana hvali svojim dogovorom s Turskom, prema kojem je toj zemlji dopuštena okupacija samo dijela sjevera Sirije, i to onog u kojem je već optužena da je počinila najstrašnije ratne zločine. “Kurdi će biti preseljeni na nova područja, a mi smo osigurali naftu”, pohvalio se u američki ministar obrane Mark Esper.
Zanimljivo, tursko protjerivanje i etničko čišćenje – ili “preseljenje” prema novom rječniku američke administracije – više od sto tisuća sirijskih Kurda (prema podacima UN-a) nekad bi bilo smatrano ozbiljnim ratnim zločinom. Danas se to smatra pozitivnim rješenjem, pod uvjetom da je nafta osigurana, dakako. Ako u svojim ćelijama ovih dana prate vijesti iz Sirije, rijetki osuđeni ratni zločinci iz ratova u zemljama bivše Jugoslavije sada se s pravom pitaju: “jesmo li mi samo bili u krivom ratu?”