Čak devet od deset svjetskih zemalja u kojima najbrže pada broj stanovnika nalazi se na jugoistoku Europe, izvijestila je Allana Armitage, direktorica UN-ovog Populacijskog fonda za Istočnu Europu i Srednju Aziju, kako prenosi Reuters. Takav razvoj događaja prijeti da ugrozi ključne socijalne servise: u najvećoj mjeri pad stanovništva je posljedica iseljavanja radno aktivnog stanovništva, a tek sekundarno i s tim povezanog pada nataliteta. To znači da se narednih desetljeća stanovništvo neće samo smanjivati, već će i ubrzano starjeti. U odnosu na 1990-te, udio stanovnika iznad 65 godina bi se u nekim zemljama mogao i utrostručiti do sredine 2030-ih.
Nakon što je već izgubila četvrtinu stanovništva od 1990. do danas, Bugarskoj bi se ista katastrofa mogla dogoditi još jednom do 2050. Time bi pala na broj stanovnika koji je imala 1920-ih. Trendovi starenja stanovništva i pada nataliteta nisu neobični ni na zapadu kontinenta, ali se tamo lako nadoknađuju imigracijom, između ostalog i s istoka kontinenta. Zemlje regije, međutim, niti žele, niti mogu privući migrante, a nedostatak radne snage mogao bi dugotrajno usporiti razvoj i potpuno onemogućiti dostizanje zapadnih susjeda, upozorava UN. Time su se zemlje Istoka našle u nekoj vrsti začaranog kruga u kojem nizak standard tjera radnike bez kojih je ekonomski razvoj nemoguć.
Nedostatak radnika već se u dijelu zemalja osjetio i u rastu plaća, koji je u nekim zemljama dodatno potaknut povećanjem minimalne plaće radi stimuliranja domaće potrošnje. To bi, nadaju se također lideri pojedinih zemalja, trebalo usporiti i iseljavanje. No UN upozorava kako je još važnije ulaganje u socijalnu infrastrukturu i prava kako bi se poboljšala kvaliteta života. S druge strane, čak i među zagovarateljima povećanja plaća javljaju se glasovi upozorenja kako plaće rastu brže nego produktivnost. Osim toga, “najuspješnije” među istočnoeuropskim zemljama (poput Poljske, Rumunjske, Slovačke) svoj uspjeh temelje na privlačenju stranih investicija jeftinim radom.
A u tom modelu čak i ovo vrlo usporeno i vrlo skromno približavanje zapadnim primanjima više je problem nego prednost, jer smanjuje konkurentnost. Nitko od važnijih aktera, međutim, zasad ne nudi nikakav drugi model koji bi ponudio razvoj bez trke siromašnih prema dnu.