Za tri tjedna u Srbiji na snagu stupaju izmjene Krivičnog zakona, a ključna izmjena tiče se kazni za napad na policajca, javnog bilježnika, suca, inspektora, izvršitelja ili bilo koga tko ima status službenog lica. Dakle, od 1. prosinca predviđena zakonska kazna za te napade kretat će se od godine do čak 12 godina zatvora. Zakonom je očito obuhvaćen cijeli niz kaznenih lica, ali ako uzmemo u obzir neposredne političke i socijalne posljedice, prvenstveno se ističu kazne za napad na izvršitelje.
Naime, 2011. godine se izmjenom Zakona o izvršenju i bezbednosti uvela institucija privatnih izvršitelja. Smatralo se da će privatni izvršitelji podići efikasnost naplate dugovanja, a zakon se uvodio pod parolom – “Za sistem koji radi za sve”. Naravno da sistem nije radio za sve: najefikasnije (nasilne) naplate vršile su se nad običnim građanima za prilično niske dugove, dok primjerice naplate zaostalih plaća nisu uopće ni spadale u domenu izvršiteljskih poslova. Najuočljivije, najbrutalnije i medijski najpraćenije naplate dugovanja događale su se u slučajevima deložacija ljudi iz stanova.
Te su deložacije često bile pravdane vrlo sumnjivim pravnim rješenjima, a vrijednosti stanova su uglavnom višestruko premašivale visinu dugovanja. No, privatni izvršitelji su imali jasnu motivaciju: agilniji rad im donosi više profite. Pravilnik o tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad izvršitelja je skrojen po modelu bodovanja. Što više aktivnosti to više bodova, a jedan bod vrijedi jedan euro. A te aktivnosti su parcelizirane do besmisla, tako da se fotokopiranje dokumenata vrednuje s 1,5 bodom, a svaka fotokopirana stranica s 0,5 bodova. Ovakav sistem stimulacije izravno potiče izvršitelje na “lov na građane”, a itekako pridonosi rađanju koruptivnih veza između izvršitelja, policije i sudstva.
Deložacije građana su ipak u proteklom periodu naišle na otpor. Organizacija “Združena akcija Krov nad glavom” je sudjelovala u nizu sprječavanja deložacija ili barem njihovih odgađanja. Aktivisti su u tim slučajevima često bili privedeni u policijsku postaju, ali i relativno brzo pušteni. Međutim, izmjenama zakona i visokim kaznama njihova će se solidarnost gotovo u potpunosti kriminalizirati. S obzirom na to da je u deložacijama po definiciji riječ o nasilju, a da ne spominjemo ekonomsko nasilje koje je u velikom broju slučajeva dovelo do dugovanja, svaki otpor tom nasilju može se tretirati kao napad na izvršitelja. Granica između sprječavanja u obavljanju dužnosti i napada će zasigurno biti vrlo mutna.
Također, izvršitelji će biti izravno motivirani da isprovociraju nasilje pa makar se radilo o najobičnijem odgurivanju. Svaki aktivist u zatvoru njima znači lakši posao i veću zaradu. Društvene vrijednosti su jasne: solidarnost s ugroženima je kriminal, a njihovo izbacivanje na ulicu je respektabilan biznis.