Vlada je 2016. uz financijsku pomoć Europskog socijalnog fonda pokrenula projekt “Zaželi – program za zapošljavanje žena“, trenutno najveći projekt koji se u Hrvatskoj financira iz Europskog socijalnog fonda, a dosad je preko njega zaposleno oko 6.200 žena. Najveći je broj žena zaposlenih preko projekta u siromašnijim županijama: Vukovarsko-srijemskoj, Osječko-baranjskoj i Sisačko-moslavačkoj.
Cilj projekta je pružiti privremeni posao i edukaciju ciljanoj skupini teže zapošljivih žena, a istovremeno i pružiti uslugu potpore i brige starijim osobama i osobama u nepovoljnom položaju u njihovim zajednicama. Konkretno, ciljana skupina su nezaposlene žene s najviše završenim srednjoškolskim obrazovanjem, s naglaskom na starije od 50 godina, žene s invaliditetom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve obiteljskog nasilja, azilantice, mlade žene koje su izašle iz sustava skrbi (domova za djecu) i udomiteljskih obitelji, odgojnih zavoda i sl., liječene ovisnice, povratnice s odsluženja zatvorske kazne unazad šest mjeseci, pripadnice romske nacionalne manjine i beskućnice. Žene se zapošljavaju na period do 30 mjeseci u punom radnom vremenu za što primaju minimalnu plaću, a tijekom projekta polaze i edukaciju za gerontodomaćicu i njegovateljicu. Poslovi potpore i brige uključuju pomoć u dostavi namirnica, pomoć u pripremi obroka u kućanstvima krajnjih korisnika, pomoć u održavanju čistoće stambenog prostora/domova krajnjih korisnika, pomoć pri oblačenju i svlačenju, briga o higijeni, pomoć u socijalnoj integraciji, pomoć u posredovanju u ostvarivanju raznih prava (dostava lijekova, plaćanje računa, dostava pomagala i sl.), pružanje podrške krajnjim korisnicima kroz razgovore i druženje te uključivanje u društvo, pratnju i pomoć u raznim društvenim aktivnostima. Između ostalih osoba u nepovoljnom položaju krajnji korisnici mogu biti i osobe s invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, kronični bolesnici i slično, neovisno o starosnoj dobi.
Svakoj su ženi zaposlenoj preko projekta dodijeljena najmanje četiri krajnja korisnika koje bira Centar za socijalnu skrb, koji je uz Hrvatski zavod za zapošljavanje obavezan partner na projektu. Uloga centara za socijalnu skrb je identifikacija krajnjih korisnika, odnosno starijih osoba i osoba u nepovoljnom položaju, a uloga Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je sudjelovanje u identifikaciji žena iz ciljane skupine. Zapošljavanje funkcionira tako da se na projekt koji raspisuje Ministarstvo rada i mirovinskog sustava mogu prijaviti jedinice lokalne i regionalne samouprave i neprofitne udruge kao voditelji projekta, pa su se tako na popisu institucija koje putem projekta Zaželi zapošljavaju žene našli brojni gradovi i općine, raznorazne udruge, pa i Malonogometni klub Primošten.
Projektna procedura
Problemi s projektom pojavili su se u nekoliko navrata, i to zbog zastoja u refundaciji sredstava. Budući da je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava mjesecima kasnilo s isplatama za plaće zaposlenica, neki od njih bili su primorani isplaćivati plaće iz vlastitih sredstava i prijetili su otkazima žena zaposlenih na projektu. Nakon što je problem riješen, tadašnji ministar rada Marko Pavić objasnio je da do zastoja nije došlo zbog nedostatka novca, nego zbog procedure.
Projektna pravila i procedure još jednom su se pokazale kao prepreka kada je najavljeno povećanje minimalne plaće s 3.000 na 3.250 kuna od početka 2020. godine. Budući da je minimalna plaća zajamčena zakonom, jedinice lokalne samouprave i udruge moraju je poštivati, ali njihov projekt prijavljen je prije te odluke, a projektna pravila nalažu da naknadna povećanja budžeta nisu moguća. Projekt Zaželi je specifičan po tome što su plaće njegovih zaposlenica u potpunosti financirane iz Europskog socijalnog fonda, za razliku od drugih projekata financiranih iz fondova EU na kojima se financira samo određeni postotak plaća. Država ne planira uskočiti i podmiriti razliku do minimalne plaće, već preporuča organizacijama koje provode projekt da naprave rebalans i uštede na drugim stavkama projekta poput opreme (za svaku gerontodomaćicu predviđeno je 200 kuna mjesečno za sredstva za čišćenje) i putnih troškova. Mjesečni iznos od 200 kuna po zaposlenici predviđen za sredstva za čišćenje uveden je upravo zato što je pilot faza projekta pokazala da ih mnoga kućanstva ne posjeduju. U praksi se pokazalo da dodijeljeni bicikli nisu dovoljno dobro prijevozno sredstvo za zaposlenice, jer osim nepovoljnih vremenskih prilika problem predstavlja udaljenost korisnika. Njihovi domovi često se nalaze u ruralnim krajevima i udaljeni su međusobno, kao i od trgovina i ljekarni koje zaposlenice također svakodnevno posjećuju. Ukoliko se sredstva za povećanje plaća pribave uštedom na te dvije stavke, jasno je da će stradati kvaliteta projekta i radni uvjeti zaposlenica.
Uz pozitivne strane projekta Zaželi – zapošljavanje teško zapošljivih skupina žena i pružanje usluge brige i potpore osobama kojima je to potrebno – nemoguće je zanemariti njegovo uklapanje u trend povlačenja socijalne države. Nekoliko godina prije pokretanja projekta Zaželi znatno je smanjeno financiranje programa pomoći i njege u kući, pa je prema novom Zakonu o socijalnoj skrbi takva pomoć osigurana samo onima čiji roditelji, supružnici ili djeca im ne mogu pružiti pomoć. Projekt Zaželi omogućio je da upravo takvim osobama sada u pomoć umjesto stručnih osoba stižu žene iz susjedstva čija plaća i uvjeti rada ne ovise o državi, nego o projektnom snalaženju lokalne udruge ili malonogometnog kluba.