Europski parlament napokon je u četvrtak (28. novembra) proglasio izvanrednu klimatsku situaciju izglasavši rezoluciju kojom se proglašava “Klimatska uzbuna u Europi”. Rezolucija je prošla s velikom većinom od 429 glasova za, 225 protiv i 19 suzdržanih.
Radi se o velikom uspjehu, čak i ako razne, uglavnom ljevičarske i zelene parlamentarne struje, imaju prigovore na tekst, i s obzirom na to da se još prošloga tjedna na stolu nalazilo čak pet različitih prijedloga Rezolucije o klimatskoj uzbuni. Izglasanu varijantu predložile su centrističke struje (Centrist Renew Europe – nova grupacija u Europskom parlament koja se sastoji od centrističkih ALDE-a i EDP-a), dok su u početku rasprave Zeleni i ljevica bili protiv, smatrajući rezoluciju premekanom, odnosno nedovoljno dobrom. Zeleni su smatrali da se cilj smanjenja emisija mora podignuti na 65 posto do 2030. godine, dok su iz GUE otišli još korak dalje i predložili redukcije od čak 70 posto do iste godine.
Treba napomenuti da je i aktualni prijedlog nove, sada i potvrđene predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen smanjenje emisija od 50 do 55 posto do 2030. puno više od 30 posto oko čega su se u parlamentu svađali još prošle godine. Činjenica da je samo godinu dana kasnije izglasana klimatska uzbuna, predstavlja pomak u željenom smjeru. GUE/NGL postavili su svoj zahtjev radikalno kako bi podignuli ljestvicu očekivanja ali i recepcijski horizont toga što možemo i što smo spremni poduzeti za spas planete. U tom kontekstu, ideja rezolucije je da stvori što veći pritisak na Europsku komisiju i obveže je na adekvatno postupanje i provođenje Green New Deala.
Diskurs o klimatskoj “hići”
Ipak, daleko od toga da sve teče glatko. Na primjer, prigovor Europskih pučana iz redova njemačkih zastupnika glasio je da je poruka “klimatske uzbune” predepresivna i da u njemačkom jeziku ima izrazito negativne konotacije potpuno izgubljene nade. Stoga su Nijemci tražili da se umjesto “uzbune” izglasa “hitnost”. No, ovo više nije 2015. godina i čini se da su političari izgubili privilegiju da manipuliraju klimatskim diskursom ne bi li i dalje mogli nastaviti voditi politiku Laissez-faire. Na nepromijenjenim pozicijama i dalje vjerno stoji njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je i sama pomalo izgubila legitimitet klimatske predvodnice, etikete kojom se Njemačka sama krstila, koristeći doduše za to značenje eufemizam Europske unije. No, taj diskurs EU kao predvodnice klimatske sanacije ove je godine konačno razotkriven u punoj svojoj lažnosti. Sukob Komisije i naftnih kompanija iz zemalja europske jezgre oko plinovoda Sjeverni tok 2 razotkrio je jasno na čijoj strani stoji Njemačka.
Tom je sporotinjajućem sukobu novi udarac zadan prije nekoliko tjedana kada je Europska investicijska banka postala klimatskom bankom i kada je “fejz-autala” sve plinske programe. Njemačka smatra da je to loše za ekonomiju jer je plin manje štetan od ugljena i nužan je za održavanje velikih industrijskih postrojenja. Iz ovoga bi se mogla čak stvoriti i iluzija da se Njemačka brine za zemlje kojima cijela industrija počiva na ugljenu, tipa Poljska. No baš po tome do koje je mjere Njemačka pokazala da je spremna još jednom pregaziti Poljsku, vidi se da su njihovi prioriteti jedino i isključivo na daljnjoj vlastitoj ekonomskoj ekspanziji, bez obzira na posljedice. Ipak, situacija je toliko opasna i polarizirajuća da ni njemački glas nije više toliko gromoglasan u EU koliko je nekada bio. Upravo dok je nekada najbliža suradnica njemačke kancelarke, Ursula von der Leyen u svom inauguracijskom govoru povećavala europske klimatske ciljeve, Angela Merkel, držala je govor u kojem kritizira novu politiku Europske klimatske banke. I kritizira je iz njemačke perspektive s razlogom: sve njemačke plinske investicije mogle bi se zaista jako brzo pretvoriti u ogromne gubitke, jer su šanse poprilične da će odlukom EIB-a da postane EKB započeti proces silazne spirale “zaključanih” plinskih investicija. Radi se o gubicima koji će nastati prestankom ulaganja u fosilne industrije. Njemačka se s razlogom boji.
Kina je globalni predvodnik u sanaciji klime
Otprilike u isto vrijeme dogodile su se još dvije važne stvari: statistike su jasno pokazale da EU nije nikakva predvodnica sanacije klime, već je to Kina. Ona “komunistička” zemlja koja je zahvaljujući kontroli nad svim sredstvima za proizvodnju jednostavno pogasila svoje elektrane na ugljen nakon što je shvatila pune razmjere tih posljedica. A kad se klimatske posljedice prevedu u kulturološke obrasce do te mjere da djeca u Kini nikada u životu nisu vidjela plavo ili zvjezdano nebo, ekstremnost tamošnjih klimatskih uvjeta postaje jasna. Kina je danas također predvodnica u izgradnji solarnih panela, dok je EU dugi niz godina sprečavala rast tog sektora, a opet s ciljem podupiranja najvećih njemačkih proizvođača. I za to je trebala paneuropska pobuna, no opet, radi se o još jednoj jako jako sporoj promjeni.
Uza sve to, treba još napomenuti da će ovo pitanje biti jedno od udarnih u hrvatskom predsjedanju Europskom unijom. A u Hrvatskoj, svijesti o svemu ovome nema ni za lijek. Ministar energetike i zaštite okoliša Tomislav Ćorić možda je na svojoj lokalnoj razini ostvarivao uspjehe u zelenim politikama, no ako ćemo njegov resor suditi prema poprilično sramotnom Integriranom klimatskom i energetskom planu kojeg je Hrvatska ranije ove godine poslala u Brisel i zauzvrat dobila šamar, Njemačka nema što da brine.
Hrvatska je toliko nedorasla poslu da sve i da hoće, ne može mnogo toga dobroga napraviti jer nije odradila sve pripremne korake nužne da se s ovako velikim izazovom i još većom prilikom nosi na impresivan, dorastao i zreo način. Pogledajte samo odluku EIB-a. Mislite li da bi takvo nešto bilo moguće pod HDZ-ovom vlasti u Hrvatskoj? ‘Ta, oni ni nemaju ni naznake ideje o monetarnoj politici zasnovanoj na klimatskim izazovima, a kamoli da je mogu osmisliti i provesti u djelo.