Sa svakim novim izborima u Europi ili Sjedinjenim Američkim Državama jedna se politička podjela sve izrazitije preuzima kao određujuća. Ugledna međunarodna štampa puna je različitih mapa koje ukazuju na tu nesavladivu političku podjelu. A ona glasi: na jednoj strani je stanovništvo metropola, a na drugoj ono provincija. Kozmopoliti iz metropola glasaju za liberalne stranke, lijevog ili desnog predznaka, dok provincijalci skučenih svjetonazora glasaju za desne populiste.
Tako američki Rust Belt glasa za Trumpa, francuski sjeveroistok za Marine Le Pen, engleski sjever za Borisa Johnsona, njemački istok za AfD. Ti su ljudi skloni tzv. tradicionalnim vrijednostima, antimigrantskim stavovima i manjkom tolerancije prema različitim seksualnim orijentacijama. U metropoloma je navodno sve obrnuto: tamo se njeguje slobodarskih duh, poštuju seksualne, rasne i sve druge manjine, vjeruje se u vladavinu prava i civilizacijske vrijednosti. Naprosto smo, smatra se sve više, taoci te zacementirane podjele: progresivni kozmopoliti – zatucani nazadnjaci.
Što se tiče, pak, istočne Europe, nije ni ona imuna na tu podjelu, iako često igra ulogu provincije na kontinentalnom nivou. No gradonačelnici metropola onih država zbog čijih politika istok i igra tu ulogu, odlučili su se udružiti i oduprijeti populističkoj provinciji i “neliberalnoj” demokraciji. Prekjučer su se u Budimpešti sastali tamošnji gradonačelnik Gergely Karácsony, gradonačelnik Praga Zdeněk Hřib, gradonačelnik Varšave Rafał Trzaskowski te gradonačelnik Bratislave Matus Vallo, mahom predstavnici liberalnih političkih opcija, suparničkih vlastima na nacionalnom nivou. Oni su potpisali tzv. Pakt slobodnih gradova, valjda po uzoru na srednjovjekovne slobodne kraljevske gradovi. Taj bi Pakt trebao promovirati “zajedničke vrijednosti slobode, ljudskog dostojanstva, demokracije, jednakosti, vladavine prava, društvene pravde i kulturne raznolikosti.”
Potvrda svih stereotipa
Osim tih deklarativnih načela, gradonačelnici su ponudili i jedan konkretniji prijedlog. Naime, namjeravaju predložiti Europskoj uniji da se sredstva iz narednog budžeta djelomično transferiraju izravno gradovima, uz zaobilaženje nacionalne države. Prema riječima budimpeštanskog gradonačelnika: “Populizam nastoji ostvariti hegemoniju, ali ne može osvojiti gradove. Gradovi mogu biti mostobrani koji će služiti za obnovu demokracije koja se nalazi u krizi.” Međutim, kao što je primijetio Guardianov dopisnik iz Budimpešte Shaun Walker, teško je razlučiti kako će se ovim putem te demokratske vrijednosti iz gradova “preliti” u provinciju. Naprotiv, ovakav pakt samo može naglasiti tu podjelu između urbanih elita i ostatka zemlje koju desnica nesmiljeno eksploatira.
I to ne samo deklarativnim ujedinjavanjem gradova van nacionalnih granica već i tom idejom da se sredstva iz europskih fondova izravno distribuiraju u metropole nauštrb siromašnijih dijelova tih zemalja. Posrijedi je doslovno odbacivanje provincije: gadite nam se, ne želimo imati ništa s vama, od sada se družimo samo s našim prijateljima iz drugih europskih metropola. Time se samo potvrđuju svi stereotipi koje desnica plasira, a ključan politički problem je u tome što te urbane elite danas diljem svijeta zauzimaju mjesto “ljevice”. Ovako desnica samo potvrđuje svoje navodno autentično predstavništvo potlačenih klasa, a rasne i seksualne manjine postaju “legitimne” mete napada jer se nalaze u “koaliciji” s time elitama koje su odbacile vlastiti narod.
Rasprostranjenost rasističkih i šovinističkih stavova među stanovništvom u ekonomski i politički opuštenim provincijama nije naprosto prirodna tim ljudima. Ti se stavovi u najvećoj mjeri populariziraju pričom o tome da su političke i urbane elite zaštitile različite manjine, a “narod” ostavile na vjetrometini povijesti. Iz toga slijedi da su ljudi otvoreni političkim utjecajima koji su im uvjerljivi, a ne da su stavove naprosto upili s majčinim mlijekom. A uvjerljivost lijeve perspektive se presudno zasniva na političkom i ekonomskom oživljavanju tih krajeva uz demokratsko sudjelovanje tih ljudi. Sudjelovanje koje im “populisti” danas omogućuju je ono ispušnih ventila. I to im je sigurno bolje od ničega.
Inicijativa “višegradskih” gradonačelnika će ih samo dodatno uvjeriti u tom stavu. Kao što će im i zamagliti činjenicu da u metropolama žive milijuni ljudi koji se svakodnevno susreću s istim ili sličnim problemima kao i oni. Šezdesetogodišnji čuvar trgovačkog centra u provinciji, nekoć radnik u propaloj tvornici, koji će se nakon smjene zapiti u lokalnoj birtiji uz prijenos nogometne utakmice nije autentičniji predstavnik naroda ili radničke klase od mlade vozačice dostavnog bicikla koja će nakon smjene otići na indie koncert.