Petra Rodik, docentica na Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, javnosti je poznata po svom angažmanu oko problema zaduženih u švicarskim francima. Ove srijede, 18. 12., održana je promocija njezine knjige “(Pre)zaduženi: društveni aspekti zaduženosti kućanstava u Hrvatskoj” koja je izašla u nakladi Jesenskog i Turka. Na promociji su govorili sociolozi dr. sc. Jasminka Lažnjak i dr. sc. Ivan Burić uz moderaturu sociologa i urednika Gorana Batine.
Jasminka Lažnjak u uvodu je sažela teorijski okvir koji je Rodik koristila u knjizi kako bi interpretirala podatke prikupljene istraživanjem zaduženih u švicarskim francima. Rodik je kao jedno od polazišta koristila teoriju inačica kapitalizma kako bi ukazala na nejednakosti unutar Europske unije – konkretno, na činjenicu da se dužnička kriza dogodila upravo u perifernim članicama EU. Te države autorica naziva “oazama profitabilnosti” zbog njihovog nerazvijenog institucionalnog okvira koji je pogodovao bankama, odnosno omogućio im da takve loše kredite uopće plasiraju na tržište.
Nakon pojašnjavanja makroekonomskih procesa koji su doveli do fenomena prezaduženosti, Rodik je u knjizi predstavila učinke tih procesa na klijente banaka, odnosno njihova kućanstva – krajnje žrtve transfera rizika na europsku periferiju. Kako su istaknuli Lažnjak i Burić, za vrijeme izbijanja krize izazvane podizanjem kamatnih stopa mediji su prikazivali (pre)zadužene kao pohlepne i neuke pojedince koji “žive iznad vlastitih mogućnosti”. Međutim, istraživanje pokazuje da je ta pretpostavka pogrešna, jer se uglavnom radi o pripadnicima srednje klase, odnosno osobama višeg obrazovanja i nešto viših prihoda od prosjeka. Kako bi pokazala da prezaduženost nije stvar osobnih karakteristika poput iracionalnosti ili pohlepe, Rodik uvodi ideju duga kao relacije, kojom pokazuje da ne postoji strukturna razlika između zaduženih i prezaduženih. Naprotiv, radi se o relativno homogenoj grupi u pogledu socio-demografskog profila, a ono što neke dovede u stanje prezaduženosti jest niz nagomilanih okolnosti. Kako bi ilustrirala te okolnosti, Rodik je u drugom dijelu knjige zastupila iskaze samih dužnika i na tim primjerima kvalitativnom analizom prikazala nekoliko obrazaca ulaska u stanje prezaduženosti, odnosno situaciju u kojoj prihodi više nisu dovoljni za otplatu naraslih rata kredita.
Burić je prepričao crticu iz knjige u kojoj je Ivan Jakovčić, zastupnik IDS-a u Europskom parlamentu, izjavio da je glavna bankarska prijevara to što su ključne stavke ugovora o kreditima u švicarskim francima pisane malim slovima. Ovaj primjer Rodik koristi u knjizi kako bi naglasila da problem nije bio u fontu ni u dioptriji klijenata, već u asimetriji informacija između banaka i klijenata posredovanoj ulogom osobnih bankara koji su se ponašali kao prodajni predstavnici.
Burić je knjigu prozvao primjerom žanra sociološkog horora zbog bespomoćnog sentimenta koji opisane situacije prezaduženih izazivaju, kao i njezinog otvorenog kraja u kojemu se umjesto raspleta naziru nove krize. Petra Rodik zaključila je da unatoč nekim manjim pomacima ključni problemi na koje je upozorila u knjizi nisu riješeni, što je trenutno moguće vidjeti i na primjeru subvencioniranih stambenih kredita. Hrvatska i dalje nema adekvatnu stambenu politiku, a u odnosu klijenata i banaka i dalje postoji ista asimetrija u informacijama i moći, što će sigurno proizvoditi nove krize.