U Domu za starije i nemoćne osobe “Zelena oaza” u Andraševcu izbio je požar ove subote oko 5 sati ujutro. Poginulo je šestero nepokretnih osoba koje su bile smještene u pomoćnom objektu izgrađenom od drva, a u trenutku izbijanja požara bile su bez nadzora. Vatrogasci su dobili poziv nepoznatog pozivatelja, a kada su stigli bilo je prekasno za spašavanje žrtava iz pomoćnog objekta i mogli su samo spriječiti daljnje širenje požara na susjedni objekt.
Dok se još ne znaju svi detalji o događaju, otkriveno je dovoljno informacija koje upućuju na izostanak osnovnog nadzora i protuzakonito poslovanje doma u Andraševcu. Pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo u Krapinsko-zagorskoj županiji Martina Gregurović Šanjug potvrdila je da je ukupni kapacitet obiteljskog doma iznosio trinaest korisnika, dok je u domu u vrijeme požara zatečeno dvadeset šest osoba, uključujući šestero poginulih. Otkriveno je da izgoreni objekt i kuća pored njega, kao ni zaposlenici i korisnici nisu bili evidentirani. “Minimalni uvjeti nikad nisu bili utvrđivani niti je izdano odgovarajuće rješenje o početku rada za obiteljsku kuću na adresi Dolinska 22 niti drveni objekt koji se nalazi u dvorištu te kuće”, otkrila je Gregurević Šanjug.
Zasad se nije pojavila nijedna službena osoba koja se osjeća odgovornom za tragediju. Iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na upit portala Dnevnik.hr ogradili su se izjavom da Ministarstvo ni država nisu osnivači tog doma, već je to fizička osoba koja dozvolu za rad dobiva od jedinica lokalne i regionalne samouprave, u ovom slučaju Županije. Međutim, pročelnica Gregurović Šanjug izjavila je kako je županija zadužena isključivo za izdavanje minimalnih tehničkih uvjeta i rješenja za početak rada, dok je za kontrolu poslovanja nadležno Ministarstvo, odnosno njihova inspekcija.
Obiteljski domovi za starije i nemoćne posebno su problematična kategorija zbog manjkavih propisa. Štefica Karčić iz Udruge socijalnih radnika upozorila je na manjkavosti u Zakonu o socijalnoj skrbi: “Zakon ne propisuje nikakvu obvezu vlasniku obiteljskog doma da angažira stručnjake u brizi oko korisnika koji su kod njih smješteni niti propisuje obvezu onome koji izdaje dozvolu da prati rad tih domova”. Svjesni nedostatka kontrole obiteljskih domova, predstavnici struke već godinama apeliraju za bolji nadzor nad njima. Pučka pravobraniteljica Lora Vidović izjavila je da je više puta upozorila Vladu i Sabor na nedovoljan nadzor obiteljskih domova u kojima je diljem Hrvatske smješteno više od 5.000 starijih osoba. Istaknula je da je u 2018. nadzor proveden u samo 13% obiteljskih domova, a u većini njih su pronađene nepravilnosti. “Kontrole obiteljskih domova rade se samo kod njihovog otvaranja, kod izdavanja dozvole za rad. Nakon toga, de facto, osim u vrlo izuzetnim situacijama i po prijavi, kontrola uopće nema”, objasnila je u razgovoru za Hinu.
Problem krajnje neuređenosti sustava glavni je okvir dosadašnje rasprave o ovom slučaju, pri čemu se fokus nastoji staviti na posebno problematičnu kategoriju obiteljskih domova za starije i nemoćne. No pored izostanka pravila i provođenja kontrole, ključno je i pitanje nedostatnog financiranja sustava javne skrbi za starije i nemoćne.
Reforme sustava brige za starije u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina su uz savjete Svjetske banke nastojale poraditi na smanjenju “neusklađenosti ponude i potražnje” na tržištu usluga brige o starijima, i to tako da se drastično smanji uloga države. U tome su nesumnjivo uspjele: u desetogodišnjem razdoblju kapacitet privatnih i državnih domova uvećali su se u omjeru 6:1, pa približno 80% kapaciteta čine ne-državni domovi. Hrvatski su državni i županijski domovi za starije i nemoćne obilježeni nedostatkom kapaciteta i dugogodišnjim listama čekanja zbog kojih je većina primorana, ukoliko za to ima sredstava, okrenuti se privatnim domovima. Cijene privatnih domova kreću se između 530 i 1.050 eura mjesečno, no njihova cijena ni po čemu ne jamči bolju uslugu. Mediji godinama izvještavaju o tome da državni domovi nude viši nivo sigurnosti i kvalitete od privatnih domova, imaju više osoblja (u privatnim domovima, prema novom pravilniku, na 20 korisnika moraju biti zaposleni samo jedna medicinska sestra i njegovatelj/ica), pod stalnim su nadzorom kako inspekcija tako i sindikata te sklapaju kolektivne i druge ugovore. Nakon tragedije u Andraševcu dodatni argumenti o prednostima državnih domova nad privatnima nisu potrebni.