Otprilike 550 znanstvenika i znanstvenica u Hrvatskoj potpisalo je Apel za klimu i uručilo ga u utorak 14. januara Vladi RH. Apel je “poziv tijelima zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na donošenje i implementaciju ambicioznih politika koje su preduvjet sustavnog suočavanja s klimatskom krizom”. Znanstvenici s pravom ističu da politike koje ćemo implementirati moraju biti u skladu sa znanstvenim istraživanjima u svim poljima znanosti. Kako bi se to uspješno realiziralo, naglašavaju da stoje na raspolaganju svim institucijama Republike Hrvatske i nude svoju pomoć u zajedničkom suočavanju s klimatskim izvanrednim stanjem. Od države također traže proglašenje klimatske krize, a po uzoru na EU.
Prilikom uručenja Apela, znanstvenici su održali tiskovnu konferenciju ispred zgrade Vlade na Trgu sv. Marka u Zagrebu, iznimno, pogrešnom mjestu za vršenje pritiska. U trenutku predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske unije, znanstvenici su propustili izvršiti pritisak na premijera Andreja Plenkovića, tamo gdje ga najviše boli – u imidž kojeg gradi pred strancima – dakle, apel bi imao veći učinak da je tiskovna konferencija održana ispred zgrade Nacionalne sveučilišne knjižnice gdje je sjedište predsjedanja VEU. U trenutku dok su svi mediji u Europi u Hrvatskoj, zamislite kakav bi medijski skandal izbio da hrvatski znanstvenici moraju izvoditi medijske cirkuse da bi premijer obratio pozornost na klimu. Posebno bi bilo ponižavajuće za premijera što se evo, baš danas, u Bruxellesu, čeka otkrivanje teksta Europskog Green New Deala koji bi trebao označiti početak nove faze politike u EU, one prožete državnom intervencijom, i protekcionističkim i socijalnim mjerama, čime bi se suptilno napokon završilo s tiranijom slobodnog tržišta. Potencijalno, ako Green New Deal ispostavi sve obećano, mogao bi dovesti do prekrajanja geopolitičkih savezništva, i to tako da stubokom promijeni odnose s SAD-om, i Kinom, na način da ih ili učvrsti ili uputi u veliki trgovinski rat. Zbog svega ovoga, tempirati upućivanje apela baš danas je super potez, ali bez učinka kojeg je mogao imati.
No, nisu znanstvenici krivi što dobra ideja nije poprimila maksimalne društvene učinke, njihov posao nije stvaranje medijskih cirkusa nego unapređivanje društva. Čini se da Plenkovićeva vlada ima pametnijeg posla nego pripremiti Hrvatsku na klimatske promjene, vidi se to i iz činjenice da znanstvenici 2020. godine nude svoja znanja i vještine državi, što očito podrazumijeva da su njihova znanja neiskorištena, i to ne zbog toga što oni ne žele biti “iskorišteni”, nego zbog očitog manjka interesa političkih elita. Bilo je to apsolutno jasno i iz teksta Integriranog i klimatskog plana kojeg su sve zemlje članice imale lani predati EU, pa su nešto mjeseci kasnije sve dobile packe po prstima jer su predali, da ‘prostite “drek” koji je po svemu zaostajao za aktualnom situacijom jedno 50 godina. Taj plan također je bio i simptom HDZ-ova kadroviranja po javnom i državnom sektoru jer je iz svake rečenice bilo jasno da autori nemaju pojma što im je činiti.
No, bilo bi pogrešno svu nebrigu Hrvatske za klimu predstaviti kao tek kadrovsko pitanje, ili još gore, pitanje neidealnog frejma jedne medijske akcije dok sami zahtjevi znanstvenica svjedoče razmjerima te nebrige: proglašenje klimatske krize, uključenje svih znanstvenika koji se bave ovom temom u političke procese, razvoj politika održivih socioekonomskih modela, podizanje svijesti javnosti, dakle obrazovanje javnosti, početak zelene tranzicije, subvencije za niskougljična zanimanja, obustavu istraživanja i ekstrakcije svih fosilnih goriva te prateću prekvalifikaciju radnika, prepoznavanje da klimatska kriza stvara nove oblike osobito ranjivih društvenih skupina, te minimalizaciju te ranjivosti, poticanje lokalne proizvodnje, itd…
Razumnost njihovih zahtjeva, zapravo je zaprepašćujuća jer svjedoči tome da parlamentarna politika u Hrvatskoj jako malo radi za sanaciju klimatskih promjena u Hrvatskoj. No, u končanici, što prosječne radnike boli briga za apele nekih znanstvenika? Pa, u Hrvatskoj, kao ni drugdje na Mediteranu, uskoro više neće rasti pšenica, ni kukuruz, ni vinova loza, ni lavanda, ni maslina. O tome bruje znanstvenici Italije, pa čak i BiH, ali istu priliku nemaju i hrvatski. Što će jesti vaša djeca kad dođu u naše godine? I što mislite tko ima odgovor na to pitanje? Da, znanstvenici. Ljetos je Bilten tražio agronome koji nam mogu reći koje će kulture rasti u Hrvatskoj za 20-30 godina, ali što zbog godišnjih odmora, što zbog nemara države za temu, nismo uspjeli pronaći adekvatne sugovornike. Ono što smo u međuvremenu iskopali svjedoči tome da bismo trebali početi shvaćati da ćemo uskoro moći saditi rižu, kvinoju, soju, agrume i citrone i druge tropske biljke. No, naša je poljoprivredna politika potpuno nespremna na ovo, a umjesto da se bavimo klimom, mi još uvijek pokušavamo sanirati curenje subvencija kroz rupe u sustavu. Apel znanstvenika zbog ovakvih pitanja treba uzeti za ozbiljno. A svaka ozbiljna Vlada na ovu bi spoznaju automatski ispravila svoje greške, obasula znanstvenike financijama i nekritično usvojila sve njihove zahtjeve. Jer, radi se zaista o preživljavanju.