Ministarstvo rada i mirovinskog sustava priprema izmjene Zakona o radu sa ciljem daljnje fleksibilizacije radnih odnosa. U razgovoru na Hrvatskom radiju ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović, u želji da prikaže te promjene kao ekonomsku nužnost, iznio je zamorne argumente o rigidnosti hrvatskog tržišta rada kao uzroku ekonomskog zaostajanja za svjetskim trendovima i opasnosti da Hrvatska postane još nekonkurentnijom. U spomenutom razgovoru uz ministra gostovao je i Davor Majetić iz Hrvatske udruge poslodavaca koji je naznačio i kakve se promjene u ZOR-u mogu očekivati. Majetić je spomenuo problem trenutnog Zakona o radu koji ne dozvoljava rad od kuće i druge nestandardne oblike rada u mjeri u kojoj je to potrebno, a sve je to povezao s demografijom. “Zašto ne omogućiti obiteljima s malom djecom rad od kuće, da im karijera ne bude prepreka u planiranju obitelji?”, zapitao se i zaključio kako je to samo jedna od puno mjera o kojima treba razgovarati kada je Zakon o radu u pitanju.
Iz ministarstva stiglo je pojašnjenje najavljenih izmjena ZOR-a prema kojemu će u fokusu izmjena biti “one normativne mjere koje izravno ili neizravno utječu na usklađenje profesionalnog i obiteljskog života radnika” te odredbe koje “omogućavaju radniku fleksibilne oblike rada i fleksibilno radno vrijeme, dok istodobno omogućuju benefite i za poslodavca”. Na nedavnoj konferenciji “Odgovoran poslodavac za odgovorno roditeljstvo” u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca govorilo se o usvojenoj europskoj Direktivi o usklađenju privatnog i poslovnog života roditelja i skrbnika koju je potrebno prenijeti u nacionalna zakonodavstva do kolovoza 2022. godine. Direktiva će omogućiti dostupnost fleksibilnih radnih aranžmana roditeljima do osme godine života djeteta, pri čemu se misli na produženje mogućnosti rada od kuće i skraćenog radnog vremena do djetetove osme godine života.
Olakšavanje usklađivanja obiteljskih i poslovnih obaveza klasično je opravdanje za uvođenje nestandardnih oblika rada poput skraćenog radnog vremena ili rada u nepunom radnom vremenu. Takvi oblici rada dovode do manjih prihoda, niže sigurnosti zaposlenja i dugoročno manjih mirovina za žene kojima se na taj način navodno ide u prilog. Takvo je uređenje tipično za takozvani male breadwinner model kakav se može naći u nekim zapadnim državama, pri čemu su najekstremniji primjeri Velika Britanija i SAD. Politike tržišta rada u takvom se modelu predstavljaju kao pomoćno sredstvo navodno prirodnom uređenju rodnih odnosa u kojemu muškarac zarađuje većinu obiteljskog prihoda, dok se žene većinski brinu o djeci i starijima. Međutim, postoje i drugi modeli, poput tzv. egalitarnog modela prisutnog u skandinavskim zemljama ili onog u državama poput Francuske i Belgije, u kojima je naglasak stavljen na podjednaki ekonomski doprinos žena i muškaraca. To se postiže favoziranjem rada u punom radnom vremenu za žene i muškarce, egalitarnim shemama roditeljskih dopusta i ponudom kvalitetne skrbi za djecu i starije, dostupne izvan tržišta. Utoliko, uz isti argument o zaostajanju Hrvatske za svjetskim trendovima, moguće je zagovarati i politike suprotne onima koje Ministarstvo želi uvesti i predstaviti kao zdravorazumski odabir.