Što klimatske promjene dalje odmiču, to su proturječja sve neizdrživija. Razlika između riječi i djela ne zaslužuje tek etičku osudu, koja je u pravilu besmislena, jer osim socijalnih neugodnosti ne proizvodi nikakve realne društvene učinke. Ta diskrepancija prije svega zahtijeva sankcije i nametanje obaveze ispunjavanja obaveza i obećanja. Ma koliko se ovo zdravorazumski činilo, pokazat će se naime, da realnost ne funkcionira po tom principu.
Financijska i politička elita svijeta jednom godišnje sastaje se na Svjetskom ekonomskom forumu u švicarskom Davosu. Ove godine njihov “sastanak na vrhu” održat će se od 21. do 24. januara, a očekuje se prisustvo brojnih predsjednika, premijera i vlasnika kapitala. Na elitu će još jednom pokušati utjecati Greta Thunberg, pojaviti bi se trebao i američki predsjednik Donald Trump, a od sudjelovanja je odustao iranski premijer objasnivši to porastom tenzija između svoje zemlje i drugih.
Dok mediji oduševljeno javljaju da će se po prvi puta u 15-godišnjoj povijesti Izvještaja o riziku iz Davosa, pet prvih točaka globalnih rizika baviti okolišem, zanemaruju se dubinska antisocijalna proturječja tih izvještaja. Ako se pažljivije promotre najavljene točke te ih se usporedi s ekonomskim aktivnostima istih tih političkih i financijskih elita, može se doći do zaključka da se svih pet točaka primarno bavi rizicima po kapital. Kao “briga za okoliš” navode se bojazni od dugoročnih rizika po oštećenje privatnog vlasništva, infrastrukture i gubitak ljudskih života – pretpostavimo da se ovo posljednje ovdje našlo na načelnoj, deklarativnoj razini, jer se ta navodna briga nigdje drugdje osim na papiru ne ispoljava. Tu su još i “strah od štete po okoliš” te prirodne katastrofe pod koje su ovdje podvedeni i “zločini protiv okoliša” (npr. izlijevanje fosilnih goriva u okoliš, ili zagađenje radijacijom), gubitak biološke raznolikosti i kolaps ekosustava (kopnenih i morskih) s nepovratnim posljedicama, zatim potresi, poplave, vulkanske erupcije i geomagnetske oluje.
Nerazumna indolencija po pitanju klimatskih promjena
Sve bi to zvučalo fantastično da nade organizatora Foruma imaju bilo kakva uporišta u stvarnosti. Na primjer, već drugi dan ove, za čovječanstvo presudne godine, Guardian je pisao kako su iz Amazona iscurili mejlovi u kojem vlasnik Jeff Bezos, jedan od nekoliko najbogatijih ljudi na svijetu, prijeti svojim radnicima otkazom ukoliko budu govorili o klimatskim promjenama. Prije svega nekoliko dana, u svom govoru na nekom skupu u New Delhiju u Indiji, Bezos je, prenose američke semi-inačice HRT-a izjavio kako “tko god niječe klimatske promjene nije razuman”. Pozvao je pritom ni više ni manje nego na “kolektivnu akciju” da se kolaps spriječi. Ima nešto intimno i politički degutantno i poznato u Bezosovom pozivu na “kolektivnu akciju”, jer premda je jasno koga mi nemoćni i siromašni pozivamo na akciju, nejasno je tko je točno adresat Bezosovih apela? Treba pritom voditi računa o vijesti prema kojoj Amazon prošle godine nije platio ni centa poreza na dobit. U lošem marketinškom triku Bezos, težak 117 milijardi američkih dolara donirao je za uništenu Australiju čak 690.000 dolara, radi čega je na sebe navukao ljutnju aktivista, običnih ljudi i neizostavnih medijskih komentatora. Jedan od ovih posljednjih domišljato je komentirao kako je najbogatiji čovjek svijeta donirao za Australiju istu količinu sredstava koju su tri žene skupile u 12 sati prodajom svojih golih fotografija na Instagramu.
Bezos je laka meta, no ovo nipošto nije jedini primjer. Posljednjeg dana prošle godine, njemačka kancelarka Angela Merkel u obraćanju naciji kazala je kako Njemačka mora učiniti sve što je ljudski moguće kako bi sanirala klimatske promjene, da bi već drugog dana nove godine bila objavljena vijest kako njezina zemlja još uvijek nije predala Europskoj komisiji Integrirani klimatski i energetski plan. I ne treba to podcjenjivati, zemlje su već prije godinu dana Komisiji predale kozmetičke varijante tih planova, i sve osim Španjolske dobile su radi toga ukore. Njemačke kontradikcije proizlaze iz neodustajanja od fosilnih goriva, a niti svoje termoelektrane na ugljen nisu zatvorili, jer nakon gašenja nuklearki, nije lako održavati najveću europsku ekonomiju, a i dalje nastojati glumiti rehabilitiranu moralnu vertikalu. Ipak, ni činjenica da su najsnažnija članica EU nije ih spriječila da raznesu europsku energetsku strategiju u komadiće, svojim nesumnjivim imperativom na profit, pa i pod cijenu daljnjeg uništavanja klime.
Navedena proturječja moguće je razriješiti samo na jedan jedini način, a sve ostalo je demagogija. Za početak sanacije klime potrebno je minimalnih jedan bilijun (eng. trillion) eura godišnje. Proračuna o tome koliko je zapravo potrebno ima mnoštvo, neki se bave samo pojedinom državom, neki kontinentom, neki planetom, pri čemu je cijenu ove posljednje kategorije najteže izračunati. Uzmimo stoga ovdje brojku s kojom računa EU: radi se o 1 bilijun (eng. trillion) eura za potpunu karbonski neutralnu ekonomiju do posljednjeg roka 2050. godine. Pitanje koje se neeksplicitno pojavljuje u tekstovima više komentatora na kombinaciju ovih tema je hoće li vlasnici kapitala, za razliku od prošlogodišnjeg, i svih prethodnih foruma u Davosu, napokon osvijestiti svoju obavezu, dužnost i nužnost obimnog investiranja u sanaciju klimatskih promjena. Oni su dakle naš globalni kolektivni adresat.
Tko treba spasiti Zemlju?
A tko su točno oni? Prema izračunu Oxfama u periodu od 2016. godine do danas diljem svijeta postojalo je 2200 milijardera koji su samo u 2018. godini povećali svoje bogatstvo za 900 milijardi dolara, odnosno 2.5 milijardi dolara dnevno. Radi se o porastu bogatstva od 12 posto, dok je istovremeno zabilježen pad bogatstva od 11 posto među polovicom svijeta koja je najsiromašnija. Još jednom, da odnosi budu jasni: 2200 milijardera u 2018. godini povećavalo je svoje bogatstvo za 2.5 milijardi dolara dnevno, dok je istovremeno jedna polovica planete, “najsiromašnija” dodatno osiromašila za 11 posto. Na taj je način broj milijardera koji posjeduju istu količinu bogatstva kao i polovica planete pala sa 43 na 26. Ta brojka u 2016. godini iznosila je 61! Isto istraživanje također ističe Jeffa Bezosa osobno kao najbogatijeg čovjeka na planeti čije se bogatstvo 2018. godine povećalo za 112 milijardi dolara! To znači da je samo jedan posto njegovog bogatstva ekvivalentan proračunu Etiopije, zemlje koja broji 105 milijuna ljudi, ističe Oxfam. Još zaključuju da se od zahuktavanja financijske krize prije deset godina broj milijardera udvostručio.
Da živimo u zdravom društvu, u tih deset godina, umjesto u milijardere ulagali bismo u Kyoto protokol, ne bi odustali od njegovog produženja. Da smo umjesto milijardere stvarali socijalnu i klimatsku pravdu i jednakost, danas Australija ne bi gorila, Amerika se ne bi utapala i gubila polovicu prinosa u soji i pšenici, Balkan ne bi možda poplavljivao i zrak bi svakako bio čišći, a i otpad bi vjerojatno bio puno bolje riješen nego danas. Poljska ne bi prijetila izlaskom iz EU te potonjoj onda ne bi prijetio raspad, da smo umjesto u milijardere ulagali u socijalnu pravdu. Ulaganje u socijalnu pravdu ovdje podrazumijeva i pošten odnos prema izbjeglicama, čiji pritok u Europu, kao što se i upozoravalo, nije stao, i nikad više neće.
Ista ta elita koja će još jednom iskoristiti priliku da međusobno raspodjeli vašu budućnost, opet nas pokušava uvjeriti da rade “sve ljudski moguće” da spriječe skori kolaps civilizacije, ali to prosto nije točno. Zapravo, s obzirom na stanje svijeta, može se reći da ne rade ništa. Čak i ako se popnu do Davosa vlakovima privremeno uspostavljenim kako bi elitu pokušali privoljeti da se voze javnim prijevozom umjesto privatnim avionima, sve to ne znači ništa za zagađeni zrak na Balkanu, za uništena staništa u Australiji i Amazoni, i Africi, o kojoj uostalom uopće još niti ne pričamo.