Svjetskih 2.153 milijardera posjeduje više bogatstva od 60 posto stanovništva planete zajedno, odnosno od 4.6 milijardi ljudi, otkriva današnje izvješće Oxfama uoči Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) u Davosu u Švicarskoj.
Generalni direktor indijskog Oxfama koji ove godine u Davosu zastupa Oxfam, Amitabh Behar, izjavio je da se u posljednjem desetljeću broj milijardera u svijetu udvostručio i istaknuo globalni problem opterećenja neplaćenim radom, komentirajući da žene imaju najmanje koristi od današnjeg ekonomskog sustava jer njihov neplaćeni rad funkcionira kao njegov “skriveni motor”. Žene obavljaju više od tri četvrtine svih neplaćenih poslova skrbi za djecu i starije, a često moraju raditi skraćeno radno vrijeme ili u potpunosti odustati od plaćenog rada zbog opterećenja neplaćenim radom. Diljem svijeta 42% žena radne dobi uopće ne može raditi plaćene poslove jer su odgovorne za brigu o djeci i starijima, u odnosu na samo 6% muškaraca.
Na svjetskom tržištu rada žene čine dvije trećine plaćene radne snage, a rade poslove koji su slabo plaćeni i također vezani uz njegu i brigu djece i starijih osoba. U narednom desetljeću povećat će se pritisak na njegovatelje, i plaćene i neplaćene: procjenjuje se da će 2.3 milijarde ljudi trebati njegu do 2030. godine. Predstojeću globalnu krizu skrbi mogle bi pogoršati klimatske promjene: do 2025. godine do 2.4 milijarde ljudi će živjeti u područjima bez dovoljno vode, zbog čega će žene i djevojke koje o njima brinu morati prevaljivati još veće udaljenosti.
Oxfamov izvještaj dio rješenja vidi u oporezivanju bogatstva: kada bi 1% najbogatijih plaćalo samo 0.5% dodatnog poreza na svoje bogatstvo, u idućih deset godina moglo bi se stvoriti 117 milijuna radnih mjesta u sektorima kao što su skrb o starijima i djeci, obrazovanju i zdravstvu. Ulaganja u vodu i sanitarnu zaštitu, struju, brigu o djeci i zdravstvo mogla bi osloboditi vrijeme i poboljšati kvalitetu života žena. Kada bi žene u nekim dijelovima svijeta poput Zimbabvea imale pristup izvoru vode, uštedjele bi do četiri sata rada dnevno, što se prevodi u dva mjeseca godišnje.
Propuštanjem oporezivanja najbogatijih, vlade su omogućile toliku nejednakost, i sada moraju djelovati kako bi je okončale, tako što će osigurati da korporacije i bogati pojedinci plaćaju pravedan porez kako bi povećale ulaganja u infrastrukturu i javne usluge, poručuje izvještaj Oxfama.
Prema World Inequality Database, prihodi najbogatijih 0.1% između 1980. i 2017. u Europi su se više nego udvostručili. Osim nejednakosti, raste i socijalna nesigurnost, posebno zahvaljujući fenomenu platformskog rada i uvođenju novih vrsta ugovora o radu poput tzv. zero-hours ugovora koji ne jamče minimalnu satnicu. Obilježje posljednjeg desetljeća je i fenomen siromaštva unatoč zaposlenju (in-work poverty), odnosno činjenica da zaposlenje za većinu ljudi više ne znači i zaštitu od siromaštva.