Europski plan za spas klime najavljuje se već mjesecima, njegovi se dijelovi otkrivaju mrvicu po mrvicu. Nakon početnog entuzijazma zbog najavljenog snažnog političkog zaokreta na najvišoj razini, Green New Deal dočekan je kao “europski intervencionizam”, kao snažan državnički zaokret. Nešto što je imalo privatnim vlasnicima kapitala utjerati u kosti brigu za planetu.
Iako je još rano za bilo kakve zaključke ili analize Green New Deala (“Europskog zelenog plana”), sa svakom novom objavom, čini se da europske kompanije mogu malo ipak predahnuti. Kako sada stvari stoje, porez na ugljik neće se, čini se, nametnuti domaćim (EU) kompanijama, već samo na robu koja ulazi na granice EU. Dakle, uvodi se, vjerojatno, carina na proizvode koji imaju karbonski otisak. Moguće je da će takva politika potaknuti proizvodnju domaćih roba i usluga koje će imati manji ili možda čak nikakav ekološki otisak. Ali isto tako je moguće da će ova politika izazvati geopolitičke probleme sa Kinom, SAD-om, ali i ostatkom svijeta. Što odnosi sa SAD-om više propadaju, to se više energije ulaže na odnos s Kinom, pa je moguće da će ove dvije sile doći do nekog dogovora. Jer, što se događa kad se najmnogoljudnijoj zemlji na planeti nametnu carine, izvrsno možemo trenutno pratiti na primjeru SAD-a koji je dobar dio industrije preselio u Kinu, te im carinska politika aktualnog predsjednika Donalda Trumpa otežava nabavku dijelova i poskupljuje rad, čime se ugrožava čitav niz malih i srednjih poduzeća u SAD-u. Bilo da mislimo da je to dobro ili loše, radi se o temi koja zaslužuje pomno praćenje. Detaljna objava carina na karbonski otisak, očekuje se krajem ove ili početkom iduće godine. Vjerojatna svrha toga je izbjeći geopolitički rat i pripremiti zemlje na ovu navodnu europsku promjenu kursa.
Nove kreditne linije i subvencije
Do sada objavljeni planovi za prikupljanje milijardi i bilijuna eura potrebnih za sanaciju štete koju je uzrokovao čovjek, idu više u smjeru izdavanja obveznica, kvantitativnog popuštanja (s ciljem pojeftinjenja kredita i povećanja ulaganja u zelenu ekonomiju), jeftinih kredita i slično. Dakle, premda najavljen kao državni intervencionizam, Europski zeleni plan zapravo ne odstupa od uhodanih ekonomskih politika. Dosad još nije objavljena jedna ključna informacija, a to je tko će zapravo izdavati obveznice. Jasno je da će obveznice od banaka kupovati Europska centralna banka, ali nije jasno hoće li ih izdavati države ili tko drugi. Hoće li se to uskoro početi prevoditi u državni dug? Hoće li zemlje ovisnije o ugljičnoj ekonomiji imati mogućnost posudbe jeftinijih kredita, ili zaista ovdje razgovaramo o stvarnoj pomoći? O poštenoj raspodjeli ogromnog europskog bogatstva? Jer, krediti čak i jeftiniji guraju dalje u dug siromašne zemlje koje ni do sada nisu imale prilike razviti zelenu ekonomiju. A zbog, za periferiju, preskupih kapitalnih investicija. Samo u Hrvatskoj bilježimo cijeli niz takvih primjera. Činjenica da su vjetroelektrane u Hrvatskoj mahom u stranom vlasništvu treba uzeti kao pravilo, a ne kao iznimku koja je rezultat našeg nazadnog mentaliteta, ili našeg manjka “poduzetničkog duha”. Vjetroelektrana u Hrvatskoj u našem vlasništvu, uglavnom nema jer su jako skupe, jer nam je teško prikupiti kapital, jer nam je teško od stranaca kupiti opremu itd…
Na stranicama Europske komisije, objavljen je takozvani Mehanizam za pravednu tranziciju. Zapravo su objavljene tri šarene stranice dobrih želja. Mehanizam za pravednu tranziciju “pružat će ciljanu potporu za regije i sektore kojima će tranzicija prema zelenom gospodarstvu biti najteža.” Cilj mehanizma je “ublažavanje socijalnih i gospodarskih posljedica tranzicije, prvenstveno za regije, industrije i radnike kojima će ta tranzicija biti najteža, te mobilizaciju sredstava u iznosu od najmanje 100 milijardi”. Ovdje treba naglasiti da je EK od tih 100 milijardi, zasad osigurala tek 7.5, ali koje planiraju sbuvencijama uložiti te time generirati vrijednosti od 30 do 50 milijardi eura. Osim toga, planira se osigurati još tzv. “namjenski program za pravednu tranziciju u okviru programa InvestEU, koji će mobilizirati ulaganja u vrijednosti od 45 milijardi eura”. I ovo vjerojatno znači još kredita. A zajmovi se eksplicitno spominju u idućoj točki koju EK portertira kao: “novi instrument za zajmove u javnom sektoru u okviru Europske investicijske banke koji se financira iz proračuna EU-a i koji će mobilizirati ulaganja u vrijednosti od 25 do 30 milijardi eura.”
Pa vi sad dešifrirajte što ovo sve točno znači. Nama se čini, jednostavnim riječnikom, da se, uz pokoje subvencije, uglavnom otvaraju nove kreditne linije. Po kojim kamatama, s kojim prioritetima i slično, saznat ćemo tokom ove godine. Sve u svemu, tijela koja će izdavati kreditne linije i oplođivati kapital, mogla bi, čini se izvrsno zaraditi na proglašenoj klimatskoj krizi. Nadajmo se da će plan imati neka mitigacijska svojstva.