Naizgled povoljnu situaciju na tržištu rada uslijed izlaska iz krize, kako u Europi, tako i u pojedinim zemljama regije, prate nepovoljni trendovi širenja nesigurnih oblika rada, rasta udjela siromašnih radnika i radnih emigracija s istoka na zapad EU. Iako se tržište rada u Hrvatskoj nije u potpunosti oporavilo, odnosno i dalje nije postiglo razinu zaposlenosti iz pretkrizne 2008. godine, zaposlenost je u porastu od 2015., godine u kojoj počinje razdoblje umjerenog ekonomskog rasta. Međutim, kako piše Jelena Ostojić u analizi hrvatskog tržišta rada u prethodnom desetljeću, visoke stope nezaposlenosti za vrijeme krize poslužile su kao svojevrsna doktrina šoka, koja je zajedno s izmjenama Zakona o radu dodatno oslabila već ionako oslabljenu poziciju rada. Kao rezultat, od 2016. do 2018. godine, oko petine radnika zaposleno je kroz privremene oblike rada, a Hrvatska se nalazi među europskim državama s najvećim udjelom privremene zaposlenosti. Publikacija HNB-a “Makroekonomska kretanja i prognoze” zaokružuje sliku stvarnog stanja na tržištu rada podacima o kretanju plaća i strukturi zapošljavanja u prethodnom desetljeću.
Rast plaća je ispod očekivanog, što se objašnjava promjenom u strukturi zaposlenih. Iako je u 2017. i 2018. godini zabilježen izrazitiji rast plaća, rast plaća od 2015. je usporen i ispod očekivane razine. Faktori koji utječu na rast plaća su sve veći nedostatak radne snage i povećanje plaća u javnom sektoru. Međutim, rast je usporen zbog promjene strukture zaposlenih, odnosno izraženog zapošljavanja u slabije plaćenim djelatnostima. Od 2015. do 2018. godine zaposlenost se najviše povećala u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (povećanje od 32.3%) i djelatnostima građevinarstva, nakon čega slijede administrativne, pomoćne i uslužne djelatnosti te sektor informacija i komunikacija. Uz iznimku IT sektora u kojem su plaće 40% veće od prosjeka, sve navedene djelatnosti obilježavaju niske plaće koje se kreću od 67% do 85% ukupne prosječne plaće.