Željka Markić, istaknuta figura ekstremne desnice koja je posljednjih godina utihnula, najavila je novu inicijativu koju je formirala povodom odluke Ustavnog suda da istospolne obitelji mogu udomljavati djecu. Markić i njezina još neimenovana inicijativa zgroženi su odlukom suda koju vide kao nedemokratsku i silom nametnutu narodu koji je na referendumu 2013. iskazao svoje viđenje braka. Markić je najavila korištenje svih pravnih mogućnosti koje su im na raspolaganju kako bi zaštitili demokratska prava i interese djece. I Nino Raspudić dao je svoj obol najavljenoj borbi kolumnom u kojoj je nanizao izjave poput one da su “LGBT aktivisti za homoseksualce ono što je bila komunistička partija za radnike“ i pohvalio Domenica Dolcea (iz dvojca Dolce&Gabanna) koji se “usudio reći“ da homoseksualci ne bi trebali usvajati djecu. Raspudić smatra da je sada, kada su aktivisti prevršili svaku mjeru i počeli zahtijevati više od temeljnih ljudskih prava, potpuno jasno da je referendum iz 2013. bio “jedini način da se spriječi vršenje dubinskih antropoloških i društvenih eksperimenata” i zaključio da sve miriše na novi referendum.
Vice Batarelo, čelnik udruge Vigilare, također istaknuti borac za demokraciju i djecu, u nevjerici zbog odluke suda poručio je da smo djecu pretvorili u pokusne kuniće socijalnih eksperimenata i oduzeli im toplinu koju može pružiti samo obitelj sastavljena od mame i tate. Još uoči referenduma o braku Batarelo je izjavio da “istraživanja pokazuju” da je situacija bolja za djecu tamo gdje je majka prisutna, jer “djeci majčina prisutnost u toplini doma neizmjerno znači“. Batarelo nije dao referencu na istraživanja koja su utvrdila vezu između spola roditelja i stupnja topline doma, ali zasad malobrojna znanstvena istraživanja o razvoju djece istospolnih parova ne podupiru takve tvrdnje.
Najčešće bojazni i predrasude onih koji se protive tome da istospolni parovi usvajaju djecu su prijenos seksualne orijentacije s roditelja na djecu, negativan utjecaj takve strukture obitelji na razvoj djece i negativan učinak predrasuda okoline. Slagali se s njima ili ne, znanstvenici koriste ta negativna očekivanja kao istraživačka pitanja kako bi provjerili njihovu istinitost. Rezultati istraživanja uglavnom pokazuju da su ti strahovi neutemeljeni: djeca istospolnih roditelja/staratelja razvijaju se jednako uspješno kao i djeca heteroseksualnih roditelja, a homoseksualne osobe podjednako su sposobne za roditeljske uloge kao i heteroseksualne. Kvaliteta odnosa među roditeljima i prema djeci, kao i karakteristike okruženja (poput zakona i politika koji se tiču obitelji) važniji su faktori koji utječu na funkcionalnost obitelji i razvoj djece od same strukture obitelji. Većina istraživanja potvrđuje i da seksualna orijentacija roditelja nema značajan utjecaj na seksualnu orijentaciju usvojene djece. Jedina bojazan koja se pokazala donekle opravdanom jest povremeno susretanje ispitanika s predrasudama okoline. Unatoč tim neugodnim iskustvima, djeca istospolnih roditelja/staratelja općenito pokazuju slične rezultate kao i djeca heteroseksualnih roditelja u pogledu emocionalnog, obrazovnog i socijalnog aspekta razvoja. Ukratko, znanstveno je dokazano da je pozicija koju zastupaju Batarelo, Markić i Raspudić jedino što može naštetiti djeci istospolnih partnera.