Hrvatska, ili barem njen medijski prostor, jučer se našao u krajnje neobičnom povijesnom raskoraku. Uz pokoji “anti-uhljebnički” herojski istup, većina komentatora na relevantnim liberalnim portalima je aklamacijama dočekala inauguracijski govor Zorana Milanovića. Pritom je glavni epitet bio – moderan. Što i je točno, s obzirom na to da se u svojoj osnovi zapravo pozivao na moderne tekovine Francuske revolucije. Zašto danas u Hrvatskoj, 200 godina nakon, te tekovine zvuče “moderno” i osvježavajuće ne treba posebno objašnjavati. Kao i zašto ustašama zvuče “komunistički”.
Međutim, paralelno s ovacijama modernosti, ti isti mediji su bez imalo zadrške sudjelovali u proizvodnji “užasa postmoderne”. Naime, prošlog tjedna je otkriveno da su urednici i vlasnici tjednika 7dnevno i portala dnevno.hr ucjenjivali poznatog kapitalista u zdravstvenom sektoru i propalog političara, Nikicu Gabrića. Tražili su da plati reklamu za svoju kliniku u njihovoj tiskovini, a ucjenjivali su ga objavom “tajni” o hrvatskim masonima i njegovoj ulozi u toj organizaciji. Na kraju su te “tajne” objavljene, a “dnevna” ekipa je završila u pritvoru. Već tada su po portalima krenuli tekstovi u poznatom žanru “evo tko su masoni”, a priča je kulminirala kad se saznalo da je član masona i državni odvjetnik Dražen Jelenić.
To je bilo dovoljno da masoni postanu ključna političko-poslovna organizacija u državi i problem broj jedan. A nije prošlo puno vremena otkad su se svi ti ozbiljni mediji i novinari skupa sa širom javnosti smijali Ivanu Pernaru koji je u Saboru tražio od premijera Andreja Plenkovića da “izlista” sve masone u svojoj vladi. A tko su zapravo masoni? Na svom vrhuncu u kasnom 18. stoljeću masoni su bili društva prosvjetiteljski nastrojenih pojedinaca iz viših klasa, zainteresiranih za širenje znanosti, obrazovanja i npr. javnog zdravstva. Na zao glas u feudalnim i crkvenim krugovima najviše su došli zbog stvarne ili pretpostavljene potpore Francuskoj revoluciji i Napoleonu. To je uglavnom i porijeklo brojnih teorija zavjere o njihovom destruktivnom djelovanju. Tijekom 19. stoljeća borbu za društveni progres su preuzeli masovniji pokreti, a masoni su ostali nekakav relikt prošlosti uglavnom ispražnjen od svake političke ambicije. To su masoni u suštini i danas: saloni i društva ljudi koji sebe percipiraju kao elitu i žele podebljati svoj socijalni kapital.
Dakle, riječ je zapravo o folklornom društvu koje ima isto onoliko društvenog utjecaja koliko imaju i bilo kakve druge skupine samopercipirane elite koje se zajedno nalaze pod manje ili više ceremonijalnim običajima. Drugim riječima, elite ionako imaju službena, registrirana udruženja koja izravno upravljaju našim životima, poput udruge poslodavaca ili političkih stranaka. Masoni su irelevantna “interesna skupina” već više od dvjesto godina i njihova povijest služi samo kao resurs za stvaranje teorija zavjere. Ali eto, i “ozbiljni” mediji su se upecali. I ne samo što su “rehabilitirali” Pernara već su to učinili i s drugim redovitim objektom zgražanja i izrugivanja: Markom Perkovićem Thompsonom i njegovim stihovima “antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni…”
Trebalo se samo “otkriti” da je netko mason i da cijela predstava padne u vodu. I da se medijska elita “sroza” na razinu pro-ustaških portala koji u Milanoviću vide komunista. Onda shvatimo da u Hrvatskoj živimo početak 19. stoljeća na početku 21. stoljeća u kreativnoj izvedbi nacionalista i liberala, a on izgleda otprilike ovako: u pozadini svime upravljaju masoni koji su društveni značaj izgubili pojavljivanjem masovnih političkih pokreta, a s njima u koaliciji su komunisti koji su kasnije uglavnom predvodili te pokrete, ali su zapravo elita koja i dalje drži sve pod kontrolom i koči razvoj demokracije i kapitalizma. Malo boli glava, ali to je, nažalost, politički anakronizam u kojem živimo.