Povodom 30 godina Zelene akcije, razgovarali smo s Marijom Miletom koja radi kao asistentica na Programu klimatskih promjena i koordinatorica komunikacija u Zelenoj akciji. Također koordinira kampanju protiv LNG terminala na otoku Krku, a zainteresirana je i za teme klimatske pravde, socijalne pravednosti, feminizma i ljudskih prava. U Zelenoj je akciji posljednjih 10 godina, isprva kao volonterka u Aktivističkoj grupi pa kao zaposlenica.
Zelena akcija bavila se okolišem, klimom i energijom još u vrijeme kad javnost nije bila u potpunosti svjesna negativnih trendova koje danas osjećamo svakodnevno, to ju od njenih osnutaka čini predvodnicom ekološke svijesti u Hrvatskoj. Iz vašeg 30-godišnjeg djelovanja može li se reći da u nizu negativnih događaja prepoznaju nekakvi pozitivni procesi?
Svakako nije sve negativno te nekog pomaka ima, iako se promjene događaju sporo. Primjerice, Hrvatska ima jedan od najstrožih zakona o GMO-ima u Europskoj uniji, čijem je donošenju Zelena akcija doprinijela. Svakako je bitno istaknuti da su javna savjetovanja uvelike poboljšala proces donošenja odluka u pitanjima okoliša, primjerice procjene utjecaja na okoliš i okolišne dozvole, jer su omogućila kvalitetnije uključivanje javnosti. Tu treba istaknuti kako je pristupanje i članstvo u Europskoj uniji poprilično utjecalo na poboljšanje nacionalnih propisa te “natjeralo” našu vladu da poboljša politike zaštite okoliša. Naravno, iz Europske unije ne dolaze uvijek dobre prakse. Uzmimo za primjer samo neoliberalne trgovinske sporazume kao što je CETA (Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između Kanade i EU) ili podršku štetnim projektima poput LNG terminala.
Dodatno, istaknula bih da se konačno dogodio pomak po pitanju klimatskih promjena. Možemo reći kako su klimatske promjene konačno postale činjenica i pomalo mainstream tema u Hrvatskoj, što nije bio slučaj prije samo nekoliko godina. Naravno, Zelena akcija govori o toj temi već 20 godina i trebalo je djelovati puno ranije, no sada smo konačno u poziciji da više ne moramo u tolikoj mjeri educirati javnost (no za neke je institucije vjerojatno edukacija i dalje potrebna). Tome je sigurno doprinio i pokret mladih za klimu Fridays 4 Future, kao i nova inicijativa hrvatskih znanstvenika i znanstvenica koji su prvi put istupili u javnost s vrlo snažnim zahtjevima upućenima vlasti. I kad smo već kod inicijativa, velik pomak – iako ne toliko u sferi politike, ali na nju utječe – jest i pojava sve većeg broja građanskih inicijativa po Hrvatskoj koje se bore za javna dobra, okoliš i svoje zajednice.
Za 30. rođendan organizacije odlučili ste se udružiti s organizacijom Ljudi za ljude i postaviti solarne panele na pet kuća u Sisačko-moslovačkoj županiji, jednoj od najsiromšanijih u Hrvatskoj. To se možda može činiti kao mali čin, no zapravo je ogroman. Koji bi bio najbolji model rješavanja enegetskog siromaštva, kojem je Hrvatska izrazito izložena?
S humanitarnom kampanjom Zraka sunca – svjetlo nade želimo podići svijest šire javnosti o problemu energetskog siromaštva u Hrvatskoj te ponuditi modele koji na manjoj razini mogu pomoći ljudima. Naravno, kako bismo nešto sustavno poboljšali, potrebno je da se uključe institucije, ali i da imamo zakonodavni okvir koji to omogućuje. Trenutno su dopušteni samo veliki projekti obnovljivih izvora energije te proizvodnja za samostalnu potrošnju, ali ne i prodaju energije, iako imamo ogroman potencijal. Upravo komunalna energija odnosno energetsko zadrugarstvo (kada jedna zajednica ima vlasništvo nad energentima) može potencijalno ubrzati energetsku tranziciju. Kroz novu odnosno revidiranu Direktivu o obnovljivim izvorima energije (REDII), EU prepoznaje koncept komunalne energije, omogućavajući zajednicama da proizvode i prodaju svoju obnovljivu energiju, no mnoge zemlje s velikim potencijalom, poput Hrvatske, zaostaju. Cilj Direktive je osnažiti manje proizvođače energije iz OIE i skratiti proceduru za dolazak do dozvola za instalaciju OIE od 50 kW do 1 MW na maksimalno godinu dana, kroz one-stop-shopove, a osnažuje i energetsko zadrugarstvo. Hrvatska tek treba uspješno prenijeti i implementirati odredbe iz ove Direktive. Više komunalnih energetskih projekata povećat će svijest i podršku obnovljivoj energiji, dok će sami projekti povećati opskrbu i zamijeniti fosilna goriva, što dovodi do smanjenja emisija stakleničkih plinova i negativnih posljedica klimatskih promjena.
Što se tiče energetskog siromaštva, samo ovakav model neće riješiti problem, već je potrebna kombinacijama s mjerama energetske učinkovitosti (npr. obnova zgrada, toplinska izolacija i sl.) kako bi se doista poboljšala kvaliteta života građana i građanki. Naime, prema podacima Eurostata iz 2018. godine, oko 7,7% ukupne populacije RH ili preko 300.000 ljudi ne može si priuštiti adekvatno grijanje zimi, dok je prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku više od 9% kućanstava bez grijanja. Mjere energetske učinkovitosti su tu ključne jer se uz uporabu manje količine energije, obavlja isti posao (npr. grijanje ili hlađenje prostora, rasvjeta, itd.), a računi se smanjuju. Naravno, Hrvatska i tu kaska, i ne samo to, već dobiva opomene Europske komisije zbog nedovoljnih mjera i neizvještavanja o ciljevima povećanja energetske učinkovitosti. Primjerice, jedan od negativnih komentara Komisije na prvi Nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana prošle godine odnosio se upravo na energetsku učinkovitost. Taj Plan također vrlo slabo spominje komunalnu energetiku, a sva veća ulaganja u obnovljive izvore odgađaju se nakon 2030. godine. Dakle, na tom polju moramo još jako puno raditi.
Mi bismo stoga preporučili jest kombinacija obnovljivih izvora energije u vlasništvu lokalnih zajednica (tzv. komunalna energija) s ciljem proizvodnje i prodaje energije, ili pak manji projekti poput ugradnje solarnih sustava na pojedina kućanstva za vlastite potrebe, te mjere energetske učinkovitosti (u ovim slučajevima tehničke) kako bi se smanjila razina energetskog siromaštva u Hrvatskoj, a istovremeno pozitivno utjecalo na klimu i zdravlje ljudi.
Zelena akcija se dosta bavila i plinom, posebno terminalom za ukapljeni plin u Omišlju. Možete li za Biltenovu publiku još jednom ponoviti zašto smo protiv LNG-a?
LNG terminal na Krku je nepotreban, ali i skup projekt s upitnom tržišnom potražnjom pa će u velikoj mjeri biti plaćen novcem poreznih obveznika ili potrošača. Vlada RH gura ovaj projekt suprotno interesima lokalnog stanovništva i potrošača, slabo je transparentan i ne poštuje javno mnijenje.
Vezano za sigurnost opskrbe i diverzifikaciju dobavnih pravaca, argument za projekt koji se najčešće može čuti, Hrvatska i njezine susjedne zemlje već su energetski sigurne i dovoljno otporne, ako uzmemo u obzir postojeću plinsku infrastrukturu i projekte koji su trenutačno u izgradnji u regiji. To znači da je krčki LNG terminal nepotreban, a još više ako se uzme u obzir planirano smanjenje potražnje za plinom diljem Europe u nadolazećim desetljećima. Izgradnja nove plinske infrastrukture u borbi protiv ruske dominacije na tržištu plina nije samo pogrešna, već i propala strategija: velik dio postojeće infrastrukture uglavnom je nedovoljno iskorišten, a nekoliko novih projekata u izgradnji će ustvari dovesti još više ruskog plina u Europu. Naravno, tu su po srijedi geopolitičke igre moći između EU, Rusije i SAD-a te fosilne industrije koja se ne želi odreći profita.
I opet treba naglasiti kako su klimatske promjene prijetnja koju ne možemo ignorirati, a vrijeme za male korake i kompromise je isteklo. Krčki LNG terminal u suprotnosti je s Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama i najnovijim znanstvenim izvještajem IPCC-a kojim je jasno komunicirano kako u idućem desetljeću moramo napraviti drastičan zaokret u svim sektorima te se odmaknuti od fosilnih goriva, uključujući plin. Naime, plin je itekako ugljično intenzivno fosilno gorivo koje šteti klimi te se ne može smatrati prijelaznim gorivom, posebno zbog emisija metana. Smatramo kako su daljnja ulaganja javnih financijskih sredstava u fosilnu plinsku infrastrukturu neprihvatljiva. Umjesto toga, ta sredstva treba uložiti u obnovljive izvore energije, prije svega sunca i vjetra, te energetsku učinkovitost.
Što ste sve radili posljednjih 30 godina?
Teško je ukratko opisati sve kampanje, projekte, edukacije, ulične akcije koje su provedene u Zelenoj akciji od njenog osnutka 1990. godine, no istaknut ću neke značajnije trenutke. U prvih 30 godina našeg postojanja, možemo reći kako smo zabilježili brojne uspjehe. Primjerice, zahvaljujući našim kampanjama i uličnim akcijama zaustavljeni su mnogi štetni projekti, poput termoelektrane na ugljen u Lukovom Šugarju, naftni projekt “Družba Adria”, hidroelektrana Ombla, termoelektrana Plomin C, spalionica otpada u Zagrebu, istraživanje nafte i plina u Jadranu, itd. Sudjelovali smo također u inicijativi za donošenje Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja te doprinijeli ukidanju koruptivnog i skandaloznog Zakona o igralištima za golf. Također, nismo se ustručavali pokrenuti sudske procese te smo i na taj način doprinijeli razvoju prava okoliša kako u Hrvatskoj tako i u regiji. Naravno, naša velika aktivnost i neustrašivost prozivanja pogrešnih odluka i politika dovela je i do toga da smo i mi bili tuženi, kako od strane Ministarstva zaštite okoliša, tako i od strane kvazi-investitora.
U svom djelovanju inzistiramo na sintezi zaštite okoliša i društvene pravde te nastojimo da naše ulične akcije prati i visoka kvaliteta edukacije o obnovljivim izvorima energije, gospodarenju otpadom, pravu na pristup informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju, itd. Isto tako, u Zelenoj akciji, uz Zeleni telefon, kao najstariji besplatni servis građanima i građankama, osiguravamo i besplatnu pravnu pomoć u pitanjima okoliša kao i Biciklopopravljaonu, besplatni servis za popravak bicikala u sklopu kojeg se i doniraju bicikli potrebitima. Uz primarno djelovanje u cilju zaštite prirode i okoliša te promicanje održivog razvoja u Hrvatskoj i šire, Zelena akcija se uključivala i u druge teme važne za zaštitu i promicanje ljudskih prava. Primjerice, možda nije toliko poznato i vidljivo kako je Zelena akcija podržavala “Pride” od samih početaka, da je bila uključena u inicijativu “Glasam protiv” i Inicijativu “Dobrodošli!”.
Za kraj bih htjela istaknuti ključnu ulogu Zelene akcije u vjerojatno najvećoj kampanji civilnog društva, “Ne damo našu Varšavsku”, koja je imala velik broj neizravnih pozitivnih posljedica, poput izmjena zagrebačkog Generalnog urbanističkog plana te senzibiliziranja javnosti za teme prostornog planiranja i javnog interesa. Ta je kampanja nesumnjivo bila poticaj ostalim sličnim inicijativama u Hrvatskoj kao npr. “Srđ je naš”, “Savica za Park”, ali i u regiji, primjerice u Srbiji i BiH, gdje je javnost snažno krenula u obranu javnog prostora.
Kako si se ti uključila u rad “Zelene”? Kako se mladi ljudi mogu uključiti u vaš rad?
Kampanja “Ne damo Varšavsku” bila je i moj osobni početak djelovanja u sklopu Zelene akcije. Tada sam bila studentica prve godine novinarstva te sam bila među nekoliko stotina ljudi koji su bili spremni vlastitim tijelima braniti Varšavsku ulicu od devastacije, što smo na kraju i učinili te bili uhićeni više puta zbog toga. Shvativši kako je ta grupa ljudi iskrena u svom djelovanju te da se bore za nešto puno više od same zaštite prirode i okoliša, zapravo za promjenu cijelog trulog sustava, odlučila sam ostati, prvo kao volonterka u Aktivističkoj grupi Zelene akcije, a zatim sam dobila i priliku da se zaposlim. Ta aktivistička grupa i dalje je najbolji način uključenja u rad Zelene akcije. Svojim djelovanjem ona podupire kampanje i programe Zelene akcije, organizira vlastite volonterske projekte poput Okolišnog filmskog festivala te provodi brojne edukacije. Mnogobrojni ljudi koji sada djeluje u nekim drugim organizacijama, inicijativama, institucijama, itd., prošli su kroz našu Aktivističku grupu, na što smo vrlo ponosni, i zato smatramo da je Aktivistička svojevrsno srce Zelene akcije.