Dok se u poslovnim rubrikama međunarodne štampe zbrajaju ekonomske štete koronavirusa, iz samog srca suvremenog “digitalnog” kapitalizma stižu upozoravajuće vijesti. Erin Griffith, dopisnica New York Timesa iz San Francisca, javlja da je situacija sa startupima vrlo ozbiljna. Ili nešto slikovitije rečeno: otkaze ne dobijaju samo ljudi već i roboti. Čini se da avangarda suvremenog kapitalizma polako počinje kašljucati nakon što je u protekloj dekadi samo u Sjedinjenim Američkim Državama u njih uloženo 763 milijarde dolara.
Situacija nije alarmantna samo u SAD-u. Griffith u članku navodi da je nešto više od 30 startupa diljem svijeta u proteklih četiri mjeseca podijelilo više od 8.000 otkaza. U isto vrijeme pak u SAD-u je broj startupa koji su prikupili investicijska sredstva u jednom kvartalu pao na najnižu razinu još od 2016. godine. Premda se panika na tržištu još nije razvila, mnogi u trenutnim kretanjima vide paralelu s poznatim puknućem dot.com mjehura s početka stoljeća. Naravno, posrijedi su skromniji obujam i učinci, ali rasplet bi mogao potaknuti snažne preinake na tržištu, pogotovo kad je riječ o modelu financiranja.
A sam model funkcionira tako da ga predvode tzv. venture kapitalisti. U našem se jeziku još nije standardizirala neka prijevodna varijanta, tako da joj je najbliža i dalje ona Krležina iz Glembajevih: überspannt kapitalist. Oni raspolažu sa sredstvima institucionalnih investitora, poput mirovinskih fondova ili prilično bogatih pojedinaca, i plasiraju ih u startupe za koje se nadaju da će ostvariti proboj na tržištu. Stvar funkcionira tako da, na primjer, investicijom od 100 milijuna dolara steknu 10% vlasničkog udjela u startapu. To ne znači da je uloženo i preostalih 900 milijuna dolara, ali se vrijednost startapa procjenjuje na milijardu dolara. Oklada se, dakako, zasniva na tome da će firma u jednom trenutku postati profitabilna i da će se ili putem dividendi ili prodajom inicijalnog udjela po višoj cijeni posao isplatiti.
No, kao što je pokazao slučaj izlaska na burzu “jednoroga” poput Ubera ili Lyfta, ovakav model valorizacije nije baš učinkovit. Investitori na burzi nemaju baš povjerenje u kompanije koje godinama posluju s gubicima. Slično je prošao prošlog mjeseca i Casper Sleep, poznat kao “Nike za madrace”, dok je WeWork, kompanija koja se bavi iznajmljivanjem uredskog prostora, u posljednji tren odustala od izlistavanja na burzi i krenula u smjeru “racionalnijeg” poslovanja zasnovanom na rezanju troškova. Valja postaviti ishodišno pitanje: odakle uopće toliki novac koji se investira u startupe? Posrijedi je zapravo učinak nošenja s prošlom recesijom.
Američka centralna banka (FED) je utrpala milijarde dolara u financijski sustav kako bi pokrenuo ekonomiju. Ne samo da se time našao veliki novac na raspolaganju investitorima već se promijenila ulagačka stimulacija. Kao učinak ulaska svježeg novca u sustav i niskih kamatnih stopa, snažno su pali prinosi na državne i korporativne obveznice. Stoga su se investitori nužno okrenuli nešto riskantnijim poslovima koji donose više prinose. Međutim, čini se da dolazi do svojevrsnog čišćenja terena i racionalizacije investicijskog modela u sektoru. Većina spomenutih firmi, uključujući i AirBnB, posluje s gubicima. A zašto se onda ulagalo u takve firme? Oklada je u sebi nosila povjerenje u određene elemente procesa kojeg je poznati austrijski ekonomist Joseph Schumpeter nazivao “kreativnom destrukcijom”.
Drugim riječima, može se određeni period trpiti gubitke, ali s pretpostavkom da će novi poslovni modeli u određenom tržišnom segmentu – taksi uslugama, turizmu ili madracima – uništiti postojeće modele kao održive i tako preuzeti tolike tržišne udjele da će naprosto zbog te dominacije početi stvarati profit. No, čini se da se te prognoze ne obistinjuju u predviđenoj i priželjkivanoj mjeri. I da dolazi do određene reorganizacije čije učinke, kao i uvijek, prvi osjete otpušteni radnici. U ovom trenutku određenu stabilnost nude tek oni startupi koji proizvode čisto tehnološka rješenja za velike korporacije, kao i oni čiji se razvoj zasniva na jeftinim softverskim rješenjima. Sve ovo ne znači da će spomenuti “jednorozi” neminovno propasti, već samo da je posrijedi povratak nešto tradicionalnijem financiranju inovacija. Kolika će biti financijska i društvena šteta pucanja balona, čini se, još je nezahvalno prognozirati.
Što se tiče naše, lokalne perspektive, treba samo podsjetiti da je prije koji mjesec ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović pozivao mirovinske fondove da ulažu u startupe. Što ti je tajming! “Mirovinci”, nešto upućeniji u tržišna kretanja, nisu bili baš oduševljeni prijedlogom, a mi se nadamo da bar netko u Ministarstvu čita New York Times, ako već Bilten ne čita.