Član Istarskog demokratskog sabora (IDS) Nivio Stojnić nedavno je istupio iz stranke zbog seksističkog vrijeđanja novinarke Glasa Istre. Marta Baradić analizira medijske reakcije na taj slučaj i ukazuje na širi problem zasićenosti istarskog medijskog krajolika promašenim idejama o seksizmu kao odrazu osobne nekulture i kao ispadima primitivnih pojedinaca.
Načelnik istarske općine Tar-Vabriga Nivio Stojnić početkom je mjeseca dospio u medije zbog seksističkog vrijeđanja novinarke Glasa Istre. Novinarka Chiara Bilić u okviru svog istraživanja teme imovinskih kartica tamošnjih političkih čelnika telefonski je kontaktirala Stojnića koji je umjesto da odgovori na postavljeno pitanje triput ponovio: “Oćete mi popušiti k***/možete mi popušiti k***”. Reakcije nisu izostale, slučaj su prenijeli svi čitaniji mediji, a istoga dana reagirao je HND oštro osudivši Stojnićev verbalni nasrtaj na novinarku. Pritisak javnosti i reakcija vrha IDS-a, vodeće stranke poluotoka čiji je Stojnić tada bio član, rezultirao je njegovim istupanjem iz stranke već dan nakon, ali ne i s mjesta načelnika. Da je zapravo riječ o potezu koji za cilj ima tek ublažiti posljedice po imidž IDS-a ne skriva ni sam Stojnić kazavši da je to što se dogodilo IDS-u donijelo štetu i da je istupanje iz stranke bio jedini ispravni potez kako stranka ne bi u ovoj predizbornoj godini trpjela posljedice zbog njega. Dodao je da IDS ima i dalje većinu u tom općinskom vijeću i da se ništa u biti neće promijeniti. Čak su i članovi oporbe iz općinskog vijeća komentirali da se nadaju nastavku uspješne suradnje.
Javnosti se u ime IDS-a obratio glavni tajnik stranke Giovanni Sponza osudivši Stojnićevo ponašanje koje je “ispod svake razine” i “nije u skladu sa standardima IDS-a”. Iako Sponza izjavljuje da svatko tko se bavi politikom mora biti svjestan težine javno izgovorene riječi, izostavlja napomenuti da je svatko, pa tako i član IDS-a na funkciji načelnika, dužan odgovarati na pitanja od interesa javnosti kao što su ona o spornim dijelovima imovinske kartice. Od IDS-a smo tako očekivano čuli mnogo o “borbi protiv primitivizma”, premalo o imovinskim karticama njihovih donedavnih članova, a ništa o strukturnom seksizmu – “uspješna suradnja” se nastavlja, (lokalni) izbori su pred vratima.
Ekscesi i intimne isprike
Osim na hegemoniju IDS-a, ovaj slučaj podsjeća i na zamke tretiranja Stojnićevog ispada kao ekscesa bez prepoznavanja širih implikacija. Iako je slučaj snažno odjeknuo u javnosti, znakovito je da ga tek strukovno udruženje odnosno HND prepoznaje kao dio šireg problema te podsjeća na njihovu javnu kampanju “Samo odgovorite na pitanje“, pokrenutu prije nekoliko mjeseci u suradnji sa Sindikatom novinara Hrvatske. Neposredni povod za pokretanje kampanje koja upozorava na izloženost novinara i novinarki verbalnim zlostavljačima, mahom iz redova političara, tada je bila seksistička izjava gradonačelnika Milana Bandića upućena novinarki N1 Televizije. Kad se glavni urednik Glasa Istre, matične kuće novinarke Bilić, uhvati komentiranja ovog slučaja, iako Stojnićeve izjave karakterizira kao seksističke, problem prvenstveno vidi u seksualnoj frustraciji “nesigurnog i iskompleksiranog” načelnika Stojnića koji je “frajer bez pokrića, frajer koji misli da je neodoljiv i da se žene pale na njega, a ustvari [je] ispao odvratan, degutantan i primitivan.” Dakle, Stojnićev krimen kao osobe na javnoj funkciji je zapravo to što nije pravi frajer. Stojnićev potez naziva i “ljudskim posrnućem” kojim je dotaknuo “moralno dno” dodajući da je srećom u obranu ljudskosti i dostojanstva priskočio eto glavni tajnik IDS-a Sponza. Sponzina je pak reakcija, piše tako glavni urednik Glasa Istre, “probudila nadu da u hrvatskoj politici još uvijek ima poštenja” jer se novinarki ispričao “Duboko. Intimno. Osobno. I u ime stranke. Ali, prije svega, napravio je to kao čovjek. Priznao je da ga je sram. Što je za političara puno.”
Podsjetimo ovdje na priopćenje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić iz kolovoza prošle godine povodom spomenutog omalovažavajućeg obraćanja gradonačelnika Grada Zagreba novinarki N1 TV u kojem napominje da tijekom tiskovnih konferencija ili prigodom davanja izjava za medije gradonačelnik predstavlja instituciju grada, dok novinarke obavljaju svoj posao, dakle nalaze se na radnom mjestu. U takvoj situaciji i međusobnom odnosu gradonačelnika i novinarke, svaka seksualna aluzija poput aluzije da ga novinarka “rajca” ili vrijeđanje temeljem spola je oblik spolnog uznemiravanja koje je regulirano Zakonom o ravnopravnosti spolova. Naglašavati važnost “intimnih i dubokih” isprika potpuno je deplasirano kad je riječ o predstavnicima institucija, a usto i skreće pozornost s težine takvih izjava, ponajviše s mogućnosti njihova adekvatnog sankcioniranja. Ocjena da je uputiti osobnu ispriku za političara puno zapravo je odrješenje od odgovornosti koja dolazi uz službene funkcije s idejom da je dovoljno “primitivca” Stojnića ekskulpirati isprikom jednog “pravog frajera” Sponze.
Komentar je zaključio procjenom o Stojniću “nazadnjaku, seksistu” koji “ni po čemu nije u duhu IDS-a koji proklamira vrijednosti dijametralno suprotne značenju onoga što je on poručio novinarki Chiari Bilić”. A da se radi tek o proklamiranju tih dijametralno suprotnih vrijednosti njegovanih u IDS-u, ali ne i njihovom provođenju u praksi, nedavno je pokazao članak jedne novinarke Glasa Istre u tekstu naslovljenom “IDS – naj ‘macho’ stranka u Hrvatskoj”. Oprema teksta koja glasi “Pripadnice ljepšeg spola u najvećoj istarskoj stranci rijetko istupaju javno, ne govore o škakljivim temama i nema ih među gradonačelnicama” ponovno nas je podsjetila da su ovu medijsku kuću zaobišle čak i one bazične mjere poput smjernica za medije vezane uz borbu protiv seksizma, budući da svojim sadržajem učestalo reproduciraju i održavaju rodne stereotipe. U tekstu se, kroz razgovor s nekoliko istaknutijih IDS-ovki može saznati da IDS ipak ni po čemu ne prednjači kad je riječ o ženama na vodećim pozicijama. Tako će jedna od njih reći da su “u stranci uvijek sve mogućnosti otvorene” no unatoč tome činjenica je da IDS u Istri ima tek jednu načelnicu i nema ni jednu gradonačelnicu. Komentar druge sugovornice glasi: “Tko im je kriv!” Zanimljivo je pak da je i cijeli članak tako intoniran, s nizom opaski poput ove: “Kao prave stranačke vojnikinje, one pristaju biti na margini. I mogli bismo reći, same su si krive. Žene u IDS-u boje se pokazati da im je stalo imati moć, da žele i mogu upravljati.”
Glas “multitolerantne” Istre
Novinarstvo je i u Hrvatskoj prvenstveno ženska profesija, kaže Sindikat novinara Hrvatske koji je upravo, uoči 8. marta, pokrenuo kampanju “Žene novinarke i druge opasne stvari“, sa ciljem podsjećanja na lošiji položaj žena u društvu i u novinarstvu, među ostalim adresirajući i posebnu ugroženost novinarki u istraživačkom radu na terenu. Prema Izvješću o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU, iako žene čine većinu osoba sa sveučilišnom diplomom u sektoru novinarstva i medija, postotak žena zaposlenih u tom sektoru stagnira na oko 40% te su i dalje podzastupljene u medijima, posebno na odlučivačkim i vodećim položajima, a pritom su im šanse za zaposlenje ili promaknuće na visoke položaje manje u privatnim medijima. Nadalje, novinarke su izloženije rodno uvjetovanom nasilju i diskriminaciji na radnom mjestu, a prema dostupnim podacima na međunarodnoj razini 64.8% žena zaposlenih u medijima doživjelo je zastrašivanje, prijetnje ili zlostavljanje u vezi s njihovim radom, 31.7% njih kazalo je da se najviše zastrašivanja i zlostavljanja događalo upravo na radnom mjestu od strane šefova muškaraca, nadređenih ili kolega. Pitajući se o nepovoljnom položaju žena u sektoru u obzir treba uzeti i suvremene transformacije kako medijskog polja tako i rada samog odnosno pitanja kome je i kako ta profesija uopće dostupna.
Recentni slučaj Stojnić stoga nas je trebao podsjetiti i na strukturnu uvjetovanost rodne neravnopravnosti, veću izloženost seksizmu određenih skupina žena poput političarki, novinarki ili žena iz javnog života, potaknuti na raspravu o uvjetima rada, prvenstveno žena u medijskom sektoru te podsjetiti da se ti problemi mogu riješiti isključivo strategijama koje streme ka sustavnim promjenama. No čini se da vladajućoj kasti u Istri najbolje ide brendiranje. Dok se hrvatska javnost zgraža nad Imotskim, u “multitolerantnoj Istri” (što god to značilo) se svakodnevno serviraju novine prepune diskriminirajućeg šunda – osim što se na seksizam odgovara seksizmom i podzastupljenost žena u političkoj areni argumentira njihovom urođenom neambicioznošću, na stranicama Glasa Istre o nečijoj nacionalnosti zaključuje se po izgledu, nasilna narav čita se iz “mrka stasa” migranata, Kinezi se nazivaju “kosookima”, tržnice su prazne “jer je sve manje domaćica”, a “Filipinci, a posebno Filipinke, kao stvorene su za kućnu poslugu”.