Franziska Giffey, njemačka ministrica obitelji (SPD) želi proširiti kvote za žene na radnim mjestima i uvesti ih u nadzorne i upravne odbore poduzeća. Podaci organizacije FidAR za listopad 2019. pokazuju da je u nadzornim i upravnim odborima 185 najvećih njemačkih kompanija bilo tek 10% žena. Trenutna kvota za njemačke kompanije koja postoji od 2016. ih obavezuje da u nadzornim odborima bude barem trećina žena, ako kompanija ima više od 2.000 zaposlenika/ica i izlistana je na burzi. Prijedlog Franziske Giffey uveo bi kvote i na razini uprava kompanija, također samo onih s više od 2.000 zaposlenih i s više od tri člana upravnog odbora. U praksi, to bi zahvatilo 70 kompanija koje trenutno nisu zahvaćene kvotama.
Prijedlog je nedavno upućen na glasovanje na razini ministarstava, a ukoliko se usvoji, primjenjivao bi se od 1. svibnja 2021. “Središnji odbor direktora” kompanija kojeg najčešće čine trojica članova ne bi se time promijenio, već bi samo četvrta članica bila žena, odnosno u odborima koji imaju više od tri člana trebala bi se nalaziti minimalno jedna žena. Usvajanjem ovog sustava kvota nitko ne bi bio prisiljen na odstupanje s dužnosti, već bi se kvote uvodile prilikom novih imenovanja za funkcije upravnih i nadzornih odbora.
Dok se koalicijski partneri iz CDU-a protive ovom prijedlogu, slično razmišljaju i u Njemačkom ekonomskom institutu. Oliver Stettes iz Instituta smatra tu ideju narušavanjem “same srži poduzetničke slobode” i protivi se ograničavanju slobode muških direktora da odaberu najkompetentniju osobu, makar to bio muškarac u 90% slučajeva, kao što pokazuju podaci. Sarah Khan-Heiser, članica upravnog odbora udruge ProQuote Medien, ukazala je na problem pristranosti, odnosno efekt “ljudi poput nas” koji je ustanovljen u istraživanjima zapošljavanja, promaknuća i izbora na važne funkcije. Jedno od istraživanja koje je zabilježilo taj fenomen provedeno je na Harvard Business School u 2017. – konkretno, otkriveno je da su muškarci na vodećim menadžerskim pozicijama skloniji tome da daju promaknuće muškarcima jer ih percipiraju kao kompetentnije od žena jednakih kvalifikacija. Sarah Khan-Heiser stoga s pravom smatra da jednakost na radnom mjestu, bilo na razini menadžera ili na hijerarhijski nižim pozicijama, neće doći prirodnim putem.
No, uzrujani Oliver Stettes to smatra “drskom” idejom, i unatoč nalazima znanstvenih istraživanja tvrdi da to nema nikakve veze sa spolom, dodajući da žene zbog društvenih očekivanja stavljaju karijeru u drugi plan kako bi brinule o djeci i starijima, pa ih zato ne vidimo u nadzornim i upravnim odborima kompanija. Koliko god se Stettesu činjenica da su ljudi skloni predrasudama prema ženama činila drskom, psihološka istraživanja su ih dovoljno puta potvrdila, čak i među osobama koji na razini stavova iskazuju rodni egalitarizam i podržavaju sustav kvota. Stoga bi bilo iluzorno očekivati da su pojedinci kojima je više od svega stalo do “srži poduzetničke slobode” oslobođeni tih predrasuda.