Podatak da je u Hrvatskoj preko vikenda osnovana nova stranka, čije vodstvo čine “mladi, nezavisni i uspješni”, a široj javnosti sasvim nepoznati lokalni političari, i onda još da nam ta stranka obećava bolne, ali nužne reforme, prije je zazvučala kao povratak uznemirujuće noćne more nego kao vijest. Doista, nakon Mosta još jedna tehnokratska antipolitička stranka koja kreće s lokala?
Istina, u međuvremenu se Most iz tehnokratskog centra premjestio na pozicije saveza s ekstremnom desnicom koja najavljuje politike poput npr. zabrane pobačaja ili ograničenja nacionalnim manjinama da se izjašnjavaju kao Nehrvati. No da nova stranka imenom Fokus u odnosu na Most ipak donosi neke osvježavajuće promjene najavio je predsjednik nove stranke Davor Nađi. “Jedina smo stranka koja se pozicionira kao zaštitnik privatnog sektora”, pohvalio se Nađi u jednom televizijskom gostovanju.
Nema dakle kod Fokusa “naroda”, njegovih proizvoljno interpretiranih volja i interesa. Ako stranka ostane dosljedna tim prvim nastupima, možemo doista očekivati osvježenje: umjesto da mulja o apstraktnim pozitivnim promjenama u interesu većine, Fokus može davati doista iskrene odgovore na ključna politička pitanja u zemlji. “Treba li ženama uskratiti pravo kontrole nad vlastitim tijelom?”, mogao bi pitati novinar. “Mi smo tu samo zbog interesa privatnog kapitala”, odgovorit će Fokus. “Treba li nacionalne manjine prisiliti da se izjašnjavaju kao Hrvati?”, pitat će netko drugi. “To ovisi o tome koliko privatni kapital može profitirati od te reforme”, glasit će odgovor. I tako dalje…
Koliko para, toliko muzike
Program možda i jest potrošen, ali je barem retorika inovativna. U biti, zazivanje bolnih rezova da bi se “olakšalo” poslovanje i omogućilo “pravo tržište” zapravo dominira hrvatskom politikom još od kasnih 1980-ih i tadašnjih mjera “stabilizacije”. Drugim riječima, taj je program lako moguće stariji od svojih nositelja iz nove stranke Fokus. Ali što garantira njegovu uspješnost sada? Pa, rezultati uspješnih lokalnih političara u njihovim sredinama, odgovorit će iz nove stranke.
Fokus doista uključuje velik broj (grado)načelnika iz malih jedinica lokalne samouprave koji su ranije bili u različitim strankama. Kako to pomiriti s činjenicom da je jedna od najzazivanijih “nužnih reformi” upravo ona ukidanja malih općina? Nađi na to ima spreman odgovor: treba ukinuti one općine koje nisu financijski samoodržive. Koliko para, toliko muzike. Da bismo vidjeli kako bi takva teritorijalna reforma u praksi izgledala, najbolje je da pogledamo Svetu Nedelju.
Nađi je naime dogradonačelnik tog grada, a u vodstvu stranke su i drugi vodeći gradski kadrovi. Ako se ne možete točno sjetiti gdje je ovaj grad, nemojte se previše zabrinuti. Takav grad uopće ne postoji. Osim na papiru, doduše. Naime, razbijanjem nekadašnjih velikih općina 1992. godine, nekoliko sela, uključujući i Svetu Nedelju, izdvojeno je iz općine Samobor, a kasnije su ta sela zajedno proglašena gradom, iako na njihovom području ne postoji nikakvo urbano naselje, jer su zadovoljila uvjet u broju stanovnika.
Svetonedeljski “model”
Ovaj grad bez grada sada spada među najbogatije u zemlji, a dogradonačelnik će spremno konstatirati da je to posljedica odlučnih reformi gradske uprave koja je smanjila prirez, odnosno gradski porez, na minimum, kao i broj gradskih zaposlenika. Sve što treba da bi i ostatak zemlje postao jednako uspješan jest napraviti paralelne poteze na nacionalnoj razini. No u ovoj logici ima jedan problem. Sveta Nedelja možda nije grad, osim na papiru, ali je svakako predgrađe Zagreba, strateški povoljno smješteno na autocesti prema Ljubljani i cesti prema Samoboru.
Drugim riječima, Sveta Nedelja je zapravo “prirezna oaza”, odnosno mjesto u koje idu bogati koji žele živjeti ili firme koje žele poslovati u Zagrebu, a istodobno ne plaćati tamošnji prirez, inače najviši u zemlji. Da je upravo to najveća prednost “grada” malo tko skriva. Čak ga i službena prezentacija predstavlja kao “grad za pametno poslovanje i ugodan život” (tim redosljedom). Pitanje koje se neminovno postavlja jest kako je taj “model” moguće izvesti u prometno izolirani Donji Lapac ili Čačince ili pak cijelu zemlju?
Nakaradna reforma
To ne sprečava one koji kao svoju agendu proglašavaju “zaštitu interesa privatnog sektora” da upravo smanjenje poreza za kapital ističu kao ključ uspjeha, bilo da se radi o našoj Svetoj Nedelji ili, na svjetskoj razini, Singapuru. Ignorirati ključnu činjenicu njihove lokacije je otprilike isto kao obećati da Hrvatska može biti novi Bahrein, ali zaboraviti da bi nam za to trebali nafta i plin. I to nije jedini problem. Sveta Nedelja, iako ima gotovo 20 tisuća stanovnika, nema ni srednju školu ni bolnicu. Sve te potrebe, i mnoge druge, servisiraju se u Zagrebu. Onom istom koji razrezuje prirez od ogromnih 18%.
I tu najzad dolazimo do najmutnijeg momenta ponude stranke Fokus: ako princip “financijske održivosti” bude ključni prilikom reforme teritorijalne samouprave, onda je jasno da bi zemlja mogla izgledati prilično asimetrično. U okolici Zagreba bi se svaki zaselak mogao izdvojiti u svoju financijski održivu prireznu oazu, dok bi golemi dijelovi zemlje, poput zapadne polovice Slavonije ili Like, jedva mogli biti jedna jedina održiva općina.
Međutim, bili u Fokusu toga svjesni ili ne, i u Čačincima i Donjem Lapcu žive ljudi koji, bez obzira na to gdje žive, imaju pravo da osnovne servise, poput zdravstva, školovanja, kulture, stanovanja i egzistencijalne zarade. Lokalne i svake druge vlasti postoje zato da im te usluge i prava omoguće, a ne da se međusobno natječu u profitabilnosti. Te banalne činjenice vjerojatno su jasne svima, osim onima koji u politiku ulaze zato da brinu o interesima privatnog kapitala.