Dok vlade europskih država donose mjere za očuvanje radnih mjesta u periodu pandemije koronavirusa, one se uglavnom odnose na radnike sa standardnim i trajnim ugovorima o radu. Europska zajednica sindikata u prehrani, poljoprivredi i turizmu (European Federation of Food, Agriculture and Tourism Trade Unions, EFFAT) naglašava da te mjere izostavljaju milijune prekarnih radnika i radnica. Mnogi od njih se zbog prirode poslova koje obavljaju nalaze među najviše izloženima mogućnosti zaraze: dostavljači/ce hrane, radnice u kućanstvima, sezonski i privremeno zaposleni radnici i radnice.
Kategorija radnica u kućanstvima obuhvaća sve osobe koje su zaposlene u kućanstvima poslodavaca na poslovima čišćenja, kuhanja, brige o djeci, starijim i nemoćnim osobama, a ukupan broj takvih radnica u Europi je 26 milijuna. Sa zaoštravanjem mjera za suzbijanje širenja virusa, mnoge radnice u kućanstvima dolaze u situaciju da moraju birati između prihoda i svojeg zdravlja. Neki poslodavci u Belgiji dali su radnicama u kućanstvima status privremene nezaposlenosti, no EFFAT smatra da bi ih takve mjere mogle dovesti u još težu situaciju s obzirom na njihove ekstremno niske prihode. U Italiji, vlada je izostavila radnice u kućanstvima iz sustava zajamčene otpremnine i time omogućila poslodavcima da ih bez ikakvih troškova otpuste.
Dok milijuni Europljana žive u samoizolaciji, potražnja za gotovim obrocima se povećala, što stavlja ogroman pritisak na dostavljače. EFFAT ističe da su ionako loši uvjeti rada dostavljača hrane dodatno pogoršani nepotrebnim rizikom zaraze. Dostavljači hrane bi trebali dobiti zaštitnu opremu za rad od poslodavaca, kao i pravo na samoizolaciju i plaćeno bolovanje i odsustvo s posla. EFFAT smatra priče poslodavaca o takozvanoj “beskontaktnoj” dostavi ispraznima, jer nisu uvedene nikakve ozbiljne mjere zaštite radnika od zaraze, već se svode na to da radnici ostavljaju obroke ispred vrata klijenata.
EFFAT također predstavlja europske radnike i radnice u turizmu i poljoprivredi, a te sektore obilježava niska i nestalna plaća, visoka stopa izmjene osoblja, neprijavljen i sezonski rad uz atipične oblike ugovora o radu. Izbijanje pandemije otkrilo je apsolutni izostanak sigurnosti radnika u ovim sektorima, najviše onih koji su zaposleni putem tzv. zero-hours ugovora, odnosno ugovora bez zajamčene minimalne satnice. EFFAT smatra da takvi ugovori trebaju biti ukinuti i zamijenjeni ugovorima s minimalnom satnicom. EFFAT izražava posebnu zabrinutost zbog sezonskih radnika u poljoprivredi: uz već postojeće probleme loših uvjeta rada, smještaja i manjka zaštite na radu, izbijanje pandemije koronavirusa moglo bi se na takvim radnim mjestima pretvoriti u sanitarnu katastrofu. Dodatni problem su i zatvorene granice zbog kojih radnici iz Južne i Jugoistočne Europe ne mogu doći do svojih radnih mjesta ili su odsječeni od svojih obitelji.
EFFAT zahtijeva od svih država pogođenih pandemijom da prošire prava i zaštitu radnika na milijune prekarnih radnika tako što će ih uključiti u ekonomske mjere za očuvanje radnih mjesta. Također, zahtijevaju od svih poslodavaca da svim radnicima izloženima mogućnosti zaraze omoguće pravo na plaćeno bolovanje.