Nova kriza u novinarstvu imat će poček od nekoliko mjeseci, a onda, kako pokazuju prve informacije iz Sindikata novinara Hrvatske i Hrvatskog novinarskog društva, slijedi nova kriza većih razmjera od one koja je počela 2008. godine.
Mediji koji djeluju na tržištu i financiraju se od oglasa zadržat će prihode od tzv. native oglašavanja i tehnoloških giganta (Facebook, Google…), ali se s druge strane očekuje pad izravnog zakupa oglasnog prostora u pojedinim medijima. Javni, kao i lokalni mediji kojima su suosnivači ili suvlasnici jedinice lokalne samouprave (uglavnom se tu radi o lokalnim radio postajama, ali i drugim medijskim platformama) zadržat će financiranje iz javnih sredstava, ali teško da će proći neoštećeni u drugim izvorima prihoda. Primjerice tisak sigurno već sada bilježi pad zbog činjenice da ljudi stoje kući i izbjegavaju kupnju nenužnih potrepština. S obzirom na ne baš razvijenu kulturu čitanja dnevnog i tjednog tiska u Hrvatskoj, šanse su velike da će se pad prihoda od prodaje novina osjetiti diljem tog sektora.
Pad samostalnih prihoda pretočit će se u otkaze novinarima pri čemu će prvi otići oni koji su posljednji došli te honorarci, slobodni novinari i RPO-ovci. Njih je puno jeftinije otpustiti od stalno zaposlenih novinara jer im se ne isplaćuju otpremnine i druga materijalna prava proizašla iz radnog odnosa. No, za ove se oblike medija država već pobrinula, ili je barem to obećala učiniti. Mjere donesene u prvom krugu, a namijenjene poduzetništvu, mogu koristiti samo komercijalni mediji. Novinari i drugo osoblje, pa i oni slobodni te honorarni suradnici nisu obuhvaćeni prvim krugom mjera, a takvih je trenutno otprilike oko 1000, što nije zanemariv postotak u ukupnom broju novinara u Hrvatskoj. Prema preliminarnim podacima čini se da je među slobodnim novinarima (ugovor o djelu, vlastita firma ili RPO) već sada sve angažmane izgubilo 19 posto ljudi, većinu angažmana izgubilo je 28 posto slobodnih novinara, a polovicu još 19 posto ljudi. Među novinarima koji rade na ugovor o autorskom djelu (honorarci) 18 posto anketiranih medija prijavilo je da su već izgubili prihode, mahom od donacija i jedinica lokalne samouprave, dok svi anketirani očekuju značajan pad prihoda u idućih nekoliko mjeseci do godinu dana.
No, šanse su sve veće da će kriza posebno pogoditi neprofitne medije. Oni naime nemaju prihode od oglašavanja, već ovise o projektnom financiranju iz javnih budžeta a za radnu snagu mahom koriste honorarne suradnike. Uzrok tome nije nikakav pokušaj prikrivanja radnih odnosa ili pretakanje prihoda u profit, već činjenica da se radi o sektoru koji je strukturno siromašan i koji nikad ne može dugoročno planirati svoj opstanak. Takav pad ovi mediji nemaju nikakve šanse preživjeti. A njihova je uloga u kritičkom novinarstvu od presudne važnosti. Objašnjavali smo to na ovome mjestu već mnoštvo puta, stoga ćemo samo istaknuti da ovakvi mediji ne trče za kratkotrajnim prenosom gole informacije već u pravilu daju sistemsku i kritičku analizu ili komentar relevantnih društvenih pitanja.
Primjerice, prva krizna mjera koju je najavio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić bila je obustava svih projekta za udruge i kulturu u gradu Zagrebu za 2020. U međuvremenu, odluka je i službeno donesena, a osim kulture, grad Zagreb obustavio je izvršavanje proračuna za 2020. Drugim riječima, bankrot glavnog grada Republike Hrvatske samo što nije objavljen, što će imati trenutno teško sagledive posljedice. Osim Zagreba, jedinice lokalne samouprave koje su iz svojih budžeta također financirale neprofitne medije već su počele otkazivati svoje dotacije, što se gotovo trenutačno pretvara u smanjenje broja suradnika. Neprofitni mediji u pravilu nemaju sredstava za održavanje hladnog pogona, te njihovi novinari najčešće rade od kuće uz poveći stupanj samoeksploatacije i korištenja osobnih resursa za rad. Od dolaska HDZ-a na vlast i ukidanja natječaja za neprofitne medije pri Ministarstvu kulture, za ove se medije kriza znatno produbila, te je od nekada bogate scene neprofitnih medija u istom opsegu kao i do tada u Hrvatskoj nastavio djelovati samo Bilten, koji je zbog financiranja koje dobiva iz javnog proračuna Njemačke ostao neoštećen u mjeri od otprilike 70 posto. To je najmanji pad prihoda nekog neprofitnog medija u Hrvatskoj u posljednjih pet godina. On se nije toliko prelio u otkazivanje honorarnih suradnika, koliko u smanjenje plaća zaposlenih, jer bez honorarnih suradnika ovaj medij ne može uopće raditi – budući da pokriva 10 zemalja Balkana i istočne Europe.
Svi ovi podaci prije svega svjedoče izrazitoj neotpornosti medijskog sektora u Hrvatskoj na krize. Situaciju dodatno trenutno pogoršava resorna ministrica kulture koja nema nikakvog senzibiliteta za medije. Njezina inertnost po pitanju osmišljavanja nacionalne medijske politike sada će se nažalost otkriti u svom svom očajavajućem rasponu i pretočiti u značajan rast nezaposlenih u ovom sektoru. Novinarsko društvo i Sindikat već su Vladi i Ministarstvu kulture – na njihov zahtjev – predali mjere za sanaciju krize u medijima, no po tim se mjerama nije djelovalo ni na koji način. Potom je obećano da će novinari ući u drugi krug mjera čije donošenje kreće ovoga tjedna. Ipak, od toga za medije vjerojatno neće biti ništa, jer i Vladi i Ministarstvu kulture cijelo ovo vrijeme na raspolaganju stoje neiskorišteni medijski fondovi koji stoje i propadaju dok su prva otpuštanja i otkazivanja suradnji već počela.
Ako je svaka kriza prilika, to je svakako i ova pandemija. Pitanje je samo tko će je iskoristiti: vlasnici kapitala ili radnici. Odgovorno ministarstvo ovo bi iskoristilo da donese mjere za trajno osnaživanje medijskog sektora, za povećanje njegove otpornosti na krize. Neke od takvih dugoročnih mjera mogla bi biti na primjer politika medijskih zadruga. No, one u ovakvoj medijskoj okolini nemaju nikakve šanse opstati. Za njihovo uspješno djelovanje potrebno je istovremeno uvesti neke olakšice, privilegije ili nešto slično pojedincima i poslovnim subjektima za pretplate na medije. Daleko od toga da pretplate mogu funkcionirati samo za tiskane medije, članstvo u zadrugama – makar ono dopisno – moglo bi se poticati na primjer olakšicama u razno raznim naknadama jedinicama lokalne samouprave koje su ionako često suvlasnici u lokalnim medijima. Primjera pozitivnih praksi ima diljem zapadne Europe, no čak ni tamo, samo zadruge nisu dovoljne. Sada kada smo napokon odustali od slobodnog tržišta, nema razloga da se otpornost medijskog sektora na krize ne pojača trajnim medijskim fondovima. O izvorima financiranja takvih fondova ima mnoštvo napisanih prijedloga i politika. Čak je i u Hrvatskoj jedna takva začeta Medijskom politikom osmišljenom u periodu 2012.-2015.
Na kraju dana, sve je ovo medijska politika, ona kojom se baš Ministarstvo kulture nikako ne želi baviti. Stoga srljamo u novu krizu novinarstva. Ona će se kroz koju godinu preliti u krizu informativnosti, a ta će potom postati kriza demokracije. Stoga mora ostati zabilježeno da je to počelo sada. I s aktualnom resornom ministricom, i premijerom koji u četiri godine mandata nije našao vremena za primiti predstavnike HND-a.