Puno se, ali često neprecizno piše o tome da su uzrok izbijanja COVID-19 “mokre tržnice” gdje se za prehrambene potrebe ljudi mogu kupiti zabranjene, divlje životinje. I nije to isključivo kineski fenomen, kako bi rasisti često voljeli. Ugroženim životinjama trguje se diljem svijeta. Na našim prostorima česti su talijanski šverceri zabranjenim i ugroženim pticama, pa periodično možemo u vijestima vidjeti trupla tisuća mrtvih malenih ptica koje je policija zaplijenila krivolovcima. Ipak, čak i sada tokom globalne pandemije, u dijelovima svijeta ove se aktivnosti nastavljaju. Često zbog toga što siromašna afrička tržišta ovise o tim izvorima proteina za prehranu ljudi. Ponovno se dakle siromaštvo ispostavlja kao globalni zdravstveni rizik, ovaj put primjeren razmjerima globaliziranog svijeta.
Konzervatori divlje prirode upozoravaju da je nužno stati na kraj mokrim tržnicama te globalno zabraniti tržište divljih životinja. To dakako podrazumijeva i zaustavljanje crnog tržišta. U velikoj studiji IUCN-a (Međunarodne unije za očuvanje prirode) ističe se da su “lov, poljoprivreda i globalna selidba ljudi u gradove, doveli do masovnog pada biološke raznolikosti i povećanja rizika od opasnih virusa poput Covid-19 koji se prenos sa životinja na ljude”, piše Guardian.
Znanstvenici iz Australije i SAD-a identificirali su životinje koje dijele patogene s ljudima. Uzimajući 142 virusa za koja se zna da su se prenosili sa životinja na ljude tijekom mnogih godina, uvrstili su ih na IUCN-ov crveni popis ugroženih vrsta, prenosi Guardian. Domaće životinje poput goveda, ovaca, pasa i koza dijele najveći broj virusa s ljudima. One prenose i do osam puta više virusa nego nepripitomljene vrsta sisavaca. Glodari, šišmiši i primati – koji često žive među ljudima i blizu kuća i farmi – zajedno su upleteni kao domaćini za gotovo 75% svih virusa. Šišmiši su povezani s bolestima poput Sarsa i Ebole.
Nadalje, rizik od virusa koje životinje prenose ljudima najveći je među ugroženim životinjama čija se populacija u velikoj mjeri smanjila zbog lova, trgovine divljim životinjama i gubitka staništa. Prisustvo ljudi u područjima velike biološke raznolikosti te povećanje kontakata ljudi sa divljim životinjama povećava rizik od prelaska novih zaraznih bolesti među vrstama. Drugim riječima, takav prenos može se možda čitati kao evolucijska obrana divljih životinja od apex predatora, što smo mi. Evolucija uvijek nađe načina da održi ravnotežu.
Ljudi ulaze u staništa divljih životinja čime prisiljavaju te životinje da se ili prilagode ljudima ili izumru. Zoonotski virus – oni koji prelaze sa životinja na ljude – statistički su značajno češći među životinjama bliskima ljudima. Istovremeno, životinje koje su ljudi ostavili na miru nose puno manje virusa koji nas mogu ugroziti. Rečeno nikako ne treba shvatiti kao poziv na novi genocid nad životinjskim vrstama, šesto veliko izumiranje vrsta u kojem se nalazimo i kojeg ne možemo više zaustaviti, ionako je rezultat ljudske djelatnosti. Ovo treba razumjeti upravo obrnuto: životinje moramo ostaviti na miru, za svoje dobro i za dobro planete.