Nezaposlenost u Europi mogla bi se udvostručiti u sljedećim mjesecima, procijenila je konzultantska tvrtka McKinsey. Temeljem njihovih procjena, može se očekivati da će 59 milijuna europskih radnika/ica osjetiti posljedice krize izazvane korona virusom –u obliku otkaza ili putem smanjenja plaća i/ili radnih sati. McKinsey procjenjuje da je najveća vjerojatnost da će u EU-27 nezaposlenost porasti na 7.6% u 2020., a vratiti se na pretkriznu razinu tek u posljednjem kvartalu 2021. godine. U manje vjerojatnom, najgorem scenariju nezaposlenost bi se mogla popeti u 2021. na čak 11.2%, a oporavak odnosno povratak na razine nezaposlenosti iz 2019. godine bi se mogao dogoditi tek 2024. godine. Nezaposlenost u eurozoni ove je veljače – u mjesecu koji je prethodio uvođenju mjera za sprečavanje širenja zaraze – pala na najnižu razinu u posljednjih 12 godina. U 19 zemalja eurozone nezaposlenost je tada iznosila 7.3%, što je najniža stopa nezaposlenosti od ožujka 2008. godine.
McKinsey upozorava, kao i Međunarodna organizacija rada o čijem smo izvještaju pisali, da će razina utjecaja krize na radna mjesta ovisiti o demografskim obilježjima i gospodarskim sektorima: polovica rizičnih radnih mjesta su u prodaji, usluživanju hrane i građevini. U sektoru prodaje na veliko i malo u Europi moglo bi biti ugroženo 14.6 milijuna radnih mjesta, u pružanju smještaja i hrane 8.4 milijuna, a u sektoru umjetnosti, zabave i rekreacije 1.7 milijuna. Najviše će stradati radnici s nižom razinom obrazovanja, što bi moglo dodatno produbiti postojeće društvene nejednakosti. Gotovo 80% radnika čiji su poslovi u riziku zbog krize, odnosno suočeni s mogućnošću smanjenja radnih sati, privremenog “čekanja” ili trajnog otpuštanja – imaju srednju ili nižu razinu obrazovanja.
McKinsey je podijelio zanimanja prema razini rizika od posljedica krize – visokom riziku izloženi su radnici u zanimanjima koja zahtijevaju bliski kontakt s velikim brojem ljudi, poput prodavača/ica u trgovinama, kuhara/ica i glumaca/ica. Zanimanja srednjeg rizika uključuju upravljanje strojevima i rad u građevini, dok su zanimanja niskog rizika ona koja ne zahtijevaju blizak kontakt s velikim brojem ljudi ili zanimanja koja su esencijalna su za društvo poput radnika/ica u zdravstvu, policiji, proizvodnji hrane, obrazovanju, javnom prijevozu itd. U izvještaju se ističe da nagli rast nezaposlenosti, posebno u nabrojanim sektorima i zanimanjima, može dovesti do rasta društvenih nejednakosti, siromaštva i narušenog mentalnog zdravlja – nezaposlene osobe imaju dva puta veću vjerojatnost da će doživjeti mentalnu bolest, a rizik je još veći za plave ovratnike.