Platformski rad, tj. rad posredovan online platformama ili aplikacijama posljednjih godina bilježi značajan rast. Rad platformskih radnika obilježen je niskim plaćama, nepravilnim smjenama, stalnim pritiskom na radnike putem rejtinga (ocjena klijenata) i smanjenom razinom socijalne zaštite. Zbog prividnog statusa samozaposlenosti sve se češće događa da radnici podižu tužbe protiv kompanija za koje rade kako bi dokazali da su u radnom odnosu i tako ostvarili prava na bolovanje, minimalnu plaću i ostale “privilegije” formalnog zaposlenja. Geografska “raštrkanost” radnika, odnosno činjenica da ne rade na istoj lokaciji, za kompanije ne predstavlja problem jer im tehnologija omogućava nadzor nad radnicima. S druge strane, rad u neposrednoj blizini drugih radnika tradicionalni je preduvjet uspješnog sindikalnog organiziranja, što platformske radnike naizgled stavlja u nepovoljniji položaj po pitanju organiziranja. No takve su se pretpostavke pokazale pogrešnima: posljednjih godina platformski se rad pokazuje kao područje obilježeno učestalim organiziranjem radnika i radničkim akcijama. Platformski radnici širom svijeta organiziraju kolektivne akcije kako bi se zauzeli za svoje interese i tražili od kompanija za koje rade odštetu za nepravedan tretman.
Akcije platformskih radnika često su medijski zastupljene, a neke su i predmet akademskih istraživanja. Europski sindikalni institut (ETUI) napravio je prvi sustavni pregled globalnog organiziranja i otpora platformskih radnika – iako je projekt tek u začetku, ETUI je objavio izvještaj “A global struggle: worker protest in the platform economy” koji otkriva neke jasne obrasce u temama i oblicima organiziranja platformskih radnika, kao i metoda borbe koje su usvojili. Istraživači Sveučilišta u Leedsu razvijaju alate koji omogućuju globalnu usporedbu organiziranja platformskih radnika – napravili su Indeks prosvjeda platformskih radnika koristeći se podacima iz medija i aktivističkih mreža. Cilj im je stvoriti sveobuhvatnu bazu podataka i online interaktivnu mapu prosvjeda koja bi koristila kao resurs aktivistima, sindikatima, istraživačima i donositeljima političkih odluka.
Osnovne kategorije u koje su prikupljeni podaci podijeljeni su datum, lokacija, uzrok akcije (plaća, pravni status radnika, uvjeti rada), vrsta akcije (štrajk, demonstracije, pravne akcije, online akcije) i akteri koji su inicirali akciju (mainstream sindikati, neformalni sindikati, samoorganizirani radnici((Pod samoorganiziranjem misli se na potpuno neformalne mreže, online grupe i slično)), zajednička akcija). Istraživači su dosad skupili podatke o 324 slučaja prosvjeda diljem svijeta, počevši od siječnja 2015. Velika većina akcija platformskih radnika zabilježen je u tri sektora: dostava hrane, kurirska dostava i prijevoz. Ključni trend koji prikupljeni podaci otkrivaju je kontinuirano povećanje broja akcija platformskih radnika (slika). Otprilike podjednako su zastupljene tri glavne vrste akcija: štrajkovi (30%), demonstracije (27%) i pravne akcije (34%), no pravne akcije puno su češće u zemljama globalnog sjevera , dok su na jugu najčešću oblici organiziranja štrajkovi. Po pitanju uzroka radničkih akcija plaća je na prvom mjestu, a za njom slijede pravni status radnika i uvjeti rada. Međutim, tu postoje geografske razlike: u nekim državama plaća je uzrok većine poduzetih akcija (Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Indija, Pakistan), dok su u drugima plaća i drugi uzroci akcija poput radnih uvjeta i pravnog statusa radnika jednako česti uzroci akcija (kontinentalna Europa), dok su u nekima uvjeti rada puno češći uzroci akcija od plaće (cijela Latinska Amerika).
Gledano globalno, većinu akcija platformskih radnika pokrenuli su sindikati, dok su akcije samoorganiziranih radnika znatno rjeđe, no moguće je da se radi o tome da su takve akcije rjeđe popraćene u medijima. Samo 40% akcija platformskih radnika organizirali su mainstream sindikati, odnosno većinu akcija su organizirali neformalni sindikati. Mainstream sindikati su daleko češće organizatori akcija u Europi u usporedbi s globalnim Jugom, gdje radničke akcije češće organiziraju neformalni sindikati. Akcije radnika puno više variraju geografski nego između različitih industrija (dostava hrane, kurirska dostava i prijevoz). Iznimka u tom pogledu je veća učestalost pravnih akcija u kurirskoj dostavi i veće učestalost štrajkova radnika u dostavi hrane u usporedbi s ostalim sektorima.
Dok se mainstream sindikati više oslanjaju na pravne akcije, neformalni sindikati češće organiziraju štrajkove. Neformalni sindikati češće se fokusiraju na plaću kao uzrok akcija, dok mainstream sindikati češće kombiniraju nekoliko tema kao uzrok akcija. Zanimljiv nalaz predstavlja činjenica da štrajk kao oblik radničke akcije i plaća kao uzrok akcija često idu zajedno – tri četvrtine svih štrajkova platformskih radnika poduzeto je sa ciljem povećanja plaće, a akcije pokrenute zbog nezadovoljstva plaćom imaju veliku vjerojatnost da uključuju neki oblik štrajka.
Indeks prosvjeda platformskih radnika još je u izradi, ali dosad prikupljeni podaci i tendencije na koje ukazuju od velike su važnosti za bolje razumijevanje dinamike organiziranja platformskih radnika i jačanje njihovih potencijala.