Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) jučer je objavio listu korisnika mjera “Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID – 19)”. Nije to učinio baš najelegantnije pa su hakeri morali otvoriti podatke i učiniti ih pretraživima. A pretraživanje daje prilično zanimljive rezultate. Naime, kad se malo pogledaju korisnici i djelatnosti iz kojih dolaze vrlo lako se stekne dojam da su kriteriji dodjele potpore bili u najmanju ruku labavi. Pogotovo ako se zna da se radi o potporama za ožujak u kojem je ekonomija relativno normalno funkcionirala bar do 15. u mjesecu.
Dovoljno je bilo da je korisnicima promet pao za 20% i da opisno dokažu razloge pada prometa izazvanog koronavirusom. Proces dokazivanja je uspješno odradilo 84.000 poslodavaca i tako si svojim radnicima “priskrbilo” 3.250 kuna koliko iznosi potpora za ožujak. U travnju i svibnju će potpora iznositi 4.000 kuna. Zašto ti novci nisu isplaćeni izravno na račune radnika – nitko ne zna. Valjda zato što poslodavci stvaraju radna mjesta pa moraju “posredovati” i u očuvanju tih radnih mjesta. Nadzor tog posredovanja zasad ne postoji i ne možemo znati jesu li svi poslodavci poštivali uvjete potpore. No, zato barem znamo tko je sve dobio potporu.
Izdvojimo nekoliko primjera. Među deset kompanija koje su dobile najviše sredstava nalazi se tako Globalna hrana. Nažalost, ne radi se o nekom našem poljoprivrednom izvozniku, kako naziv firme sugerira, već o nositelju franšize McDonald’sa za Hrvatsku. Dakle, za radnike koji ne rade nije se mogao pobrinuti McDonald’s, multinacionalna kompanija čiji godišnji profiti sežu gotovo polovicu hrvatskog proračuna, tako da Globalnoj hrani, inače u vlasništvu Đure Gavrilovića, snizi franšiznu pristojbu. Ne, mora nastati ogromna rupa o proračunu da bi Index imao o čemu pisati također uživajući potpore za očuvanje radnih mjesta.
Sumnjivih primjera ima na stotine, ali izdvojimo još samo jedan, možda i najbezobzirniji. Gotovo 1,6 milijuna kuna za mjesec ožujak je dobila kompanija naziva Zara Hrvatska d.o.o. Vlasnik Zare, pa i Zare Hrvatske je kompanija Inditex u većinskom vlasništvu Amancia Ortege, jednog od najbogatijih ljudi na svijetu. I nije samo sumnjivo to da država mora podmirivati plaće radnicima koji rade za multimilijardera. Taj isti Inditex si je različitim mehanizmima porezne evazije širom Europe u periodu od 2011. do 2014. godine priskrbio 585 milijuna eura. I to tako da porez nije plaćao u državama u kojima je obavljana ekonomska aktivnost već u onima kojima je porez puno niži, poput Nizozemske, Irske ili Švicarske. Samo talijanski proračun je tako oštećen za 57 milijuna eura. I danas naprimjer ta ista Nizozemska rezolutno odbija koronaobveznice koje su tražile zemlje poput Italije da bi lakše prebrodili krizu.
Istraživanje o Inditexovom “kreativnom računovodstvu” nije zahvatilo Hrvatsku, ali s obzirom na broj zemalja u kojima je dokazano ne bi bilo nikakvo čudo da su se slične operaciji obavljale i ovdje. Hrvatskim vlastima nije palo napamet da kao kriterij za dobivanje potpore ustanovi da ih ne mogu dobiti kompanije koje profite prijavljuju u poreznim utočištima. Na primjer, Danska je posegnula za tim kriterijem. Također, nisu se uopće potrudili uspostaviti nikakvu razliku između multinacionalnih kompanija i sitnih poduzeća čija opstojnost ovisi o cash flowu na tjednoj bazi. Ni naznake bilo kakvog razmišljanja o poštenijoj raspodjeli tereta. Krizu smo iskoristili tako da smo takozvani realni sektor našim novcima pretvorili u nadrealni sektor.