Poštedjeli smo hrvatsku vladu žestokih kritika u “prvih sto dana” epidemije. A i oni mediji među nama koji su fingirali kritičnost u pravilu su promašivali teme, kao i obično hvatajući se za banalne gluposti (poput propusnica) umjesto da se bave važnim pitanjima poput osigurača za zaštitu radnika, u bilo kojem sektoru. Najveći komercijalni mediji žestoko su doprinijeli ovakvom frejmu, a vlada im sada velikodušno vraća.
Na objavljenoj listi firmi koje su dobile državnu pomoć našla se i Hanza medija koja je ukinula dodatke na plaće i de facto ih snizila za 30 posto. Štrajka nema. Bijelih naslovnica nema. Otpora bilo koje vrste u Hanzi – nema. I nisu jedini, isto se dogodilo u Glasu Istre i Novom listu. Otpor je tih i neorganiziran. HRT nije dobio pomoć, ali je bez znanja predstavnika radnika ukinuo dodatke na plaću. Ilegalno srećom, pa tu ima nade.
Sve to tek je početak. Nedavno je otkriveno da je na ime podlistova poput Universitas kojeg plaća Sveučilište u Zagrebu, zatim na ime konferencija koje organiziraju sa raznim ministarstvima Hanza dobila više od dva milijuna kuna iz državne riznice. Dvostruko manje, dobila je iduća najveća medijska korporacija u Hrvatskoj – Styria. No, ova firma, prema trenutno dostupnim informacijama, nije snižavala plaće ni otpuštala honorarce. Radi se o jednoj činjenici koju je lako previdjeti, ali ona je ipak ključna distinkcija. Ona možda trenutno znači malo, ali svjedoči mudroj strategiji “austrijskih katolika”: kad ova kriza prođe, Styria bi se mogla naći na neprikosnovenom prvom mjestu najuspješnijih medija u zemlji. Osim što se godinama već prilagođavaju suvremenim tehnologijama, godinama se trude i lišiti se imidža koji im je ostao nakon štrajka u Večernjem listu iz 2011. Vidi se to i po manje radikalnim novinarima i manje desno orijentiranim novijim glavnim urednicima. Styria je u ovom trenutku, čini se, jedina kompanija sa strategijom razvoja poslovanja.
Osim izravnih državnih subvencija komercijalnim medijima, tu je i staro obećanje ministrice kulture (ali ne i medija), o državnim oglasima u medijima kako bi im se pomoglo sanirati krizu. Isti mediji imat će koristi i od ove mjere. U međuvremenu, nakon pet godina “objavljeni” su rezultati Europskog socijalnog fonda. Natječaja pisanog za neprofitne medije ali od kojega neprofitni mediji neće imati koristi. Zbog prava na zaštitu osobnih informacija, rezultati ovog natječaja nisu objavljeni. Stoga smo se još jednom povezali da bismo vidjeli tko je dobio, a tko nije. Umjesto političnih medija, na natječaju su neka sredstva za provedbu socijalnih politika dobili mediji specijalizirani za kulturu, i neki profila viceva i recepata. Manjinski mediji nisu dobili, neovisno radi li se o kritičnim Novostima, onima koji se bave seksualnim pravima i ugroženim skupinama, ili regionalni poput Biltena koji ima krivu definiciju regionalnosti, pa je na tom kriteriju zaradio svega dva od deset mogućih bodova. Nije dobio ni Tris – lociran u Šibeniku. A ni Forum, koji bez pardona piše protiv aktualne vlade. Ukratko, od onoga što znate kao neprofitne medije dobili su samo: Booksa, Kulturpunkt, Lupiga i H-alter. Kako su podijeljeni novci, vjerojatno nećemo saznati, dok se na tekstovima desničarskih portala (koji se bave svima samo ne promoviranju društva kako je zacrtano u kriterijima Europskog socijalnog fonda) ne počne pojavljivati “ovaj tekst financirao je ESF”.
A di je ljevica?
No, nije ovo nimalo neočekivano, dapače, da je HDZ igrao pošteno, kao vlada svih svojih građana, bila bi to iznimka koja se još nikada nije dogodila. Pa čak i za to, lakše mi je optužiti SDP-ovce čija očajna politika nedorasla suvremenom dobu uporno pacificira njihovo izborno tijelo i u pravilu omogućuje HDZ-u dva mandata na vlasti, da bi onda SDP dobio jedan, na jedvite jade ga privukao kraju, zaključio da se radi o debilnim ljudima, da vođe moraju odabrati novi narod, i da smo svi mi skupa zapravo slučajna država.
Dok su se parlamentarni i vanparlamentarni političari zaokupljali svojim rejtinzima i brojem lajkova, a novinari po naredbi svojih urednika pseudo-poduzetničkim laprdanjima, vlada je u miru pripremala protukrizne mjere. Krenulo je puno bolje nego što se moglo očekivati, ali oduvijek je bilo jasno da ne postoji realna mogućnost da cijela kriza prođe tako da javnost bude zadovoljna. Nakon što su unutarnji neprijatelji premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića odlepršali zajedno s porazima na predsjedničkim izborima, on je dobio novi manevarski prostor. Ozbiljnost pristupa situaciji s koronavirusom donijela mu je mnoštvo novih bodova, a njegova popularnost je narasla. Plenković se ponovno pokazao dorastao situaciji.
SDP za to vrijeme nije sjedio skrštenih ruku, ali osim u situacijama kada im se slalo naputke što da pitaju, u pravilu su pokazivali da se ne obraćaju radničkoj klasi, radila ona u javnom ili (nad)realnom sektoru. Ni oni kao ni mejnstrim mediji, nisu dorasli zadatku. Neka sitna prednost koju je SDP stekao tijekom predsjedničkih izbora pred HDZ-om istopila se odavno. Što zbog starog diskursa novog predsjednika, što zbog toga što predsjednik SDP-a čim progovori jasno pokazuje da sjedi u fotelji kojoj već sada nije dorastao. Na parlamentarnim izborima koji se vrlo vjerojatno spremaju već u srpnju ove godine, SDP s Davorom Bernardićem na čelu nema nikakve šanse. On je neuvjerljiv “predstavnik” radničke klase, pa čak i kad se obraća svom izbornom tijelu (i u stavu i u sadržaju) sve što kaže djeluje kao da ni on sam ne vjeruje u vlastite riječi, ili ih barem ne razumije, a svakako, iza njih još nikada nije stajala strategija realizacije tih obećanja.
Opozicija od ove opozicije, koja također glumi da adresira radničku klasu: liberali prošarani socijal-demokratima, istovremeno su se fokusirali na slobodu kretanja pojedinaca i centar Zagreba, jer država je u njihovim očima ono što se vidi s vrha Sljemena. Opozicija od liberala, ljevica, otvarala je radničke grupe po društvenim mrežama. U tim radničkim grupama sve vrvi intelektualcima, a radnika nema ni za lijek. Ljevica tako ponovno biva prorokom sama sebi, krug je još jednom zatvoren: tapšat ćemo se po leđima kako smo pametni i kolutat ćemo očima svima koji nam upute kritiku. A izbore će opet dobiti HDZ. Poput velikih sportskih momčadi, HDZ dobiva i kad svi drugi igraju bolje nego ikada.
I gdje su u svemu ovome sindikati? Pa mediji i tu imaju svoju ulogu, oni u emisije pozivaju one najantipatičnije, kako bi upravo pokazali ono što je radnicima na terenu jasno svaki dan: sindikata nema. I dalje impresionirani činjenicom da ih se formalno smatra ravnopravnima poslodavcima i državi, pristaju na logiku svojih navodnih socijalnih partnera. Prvi maj idealna je prilika da se podsjetimo kako realno stvari stoje, i da otvoreno kažemo da ni na ovim izborima nemamo za koga glasati.