Još sredinom ožujka Europska komisija je olabavila fiskalna pravila i restrikcije koji su tržišno natjecanje u okvirima Europske unije navodno činili slobodnim i ravnopravnim. S obzirom na to da su dekretima vlada ekonomije bile zaustavljene u svrhu suzbijanja pandemije, Komisija je dozvolila zemljama članicama da zanemare mastriške kriterije o maksimalnoj visini proračunskog deficita, kao i da slobodno posegnu za državnim pomoćima pojedinim poduzećima i sektorima. Prvi podaci o iznosima pomoći sugeriraju da bi pandemijsko suspendiranje pravila moglo dovesti do još većeg jaza između najbogatijih i najsiromašnijih zemalja.
A ti podaci koje je iznijela Komisija kažu da je dosad u svrhu poticanja i održavanja ekonomije na životu širom Europske unije potrošeno 1,9 bilijuna eura. Međutim, sredstva nisu potrošena proporcionalno veličini ekonomija, tj. njihovom udjelu u ukupnoj EU ekonomiji. Tako, na primjer, Njemačka koja čini negdje četvrtinu europskog BDP-a u tih 1,9 bilijun eura sudjeluje s 52%. Drugo mjesto dijele Francuska i Italija s oko 17%, a prema saznanjima iz Komisije razni oblici državne pomoći će biti dopušteni barem do kraja ove godine. Međutim, dužnosnici iz zemalja članica sa slabijim fiskalnim kapacitetima već upozoravaju da ovakav raskorak u omjerima državne pomoći nužno vodi slomu jedinstvenog tržišta.
Naime, podaci kažu da je njemačka vlada s financijskom injekcijom od tri milijarde eura zajma već uskočila u pomoć Adidasu, dok je poznatom turističkom operateru TUI-u izdan zajam u razini od 1,8 milijardi eura. Također, trenutno se pregovara o zajmu od 9 milijardi eura kojim bi se spasila Lufthansa. Riječ je zapravo o beskamatnim zajmovima. Kako navodi Euractiv, već su počeli stizati prigovori europske konkurencije. Tako je Carlo Amati, čelnik talijanskog sindikata stjuarda i stjuardesa upozorio da će ovakvi oblici državne pomoći uništiti konkurentsko okružje jednom kad se ekonomija pokrene i pojedinim kompanija dati presudnu prednost.
Amati, kao i predstavnici drugih zainteresiranih strana, od poslodavaca do sindikata u raznim sektorima, zahtijevaju obranu tržišnih udjela onakvih kakvi su bili prije pojave koronavirusa. Kako bi se točno odradilo, nije poznato. Postoje neki zaobilazni mehanizmi. Notorni vlasnik Ryanaira Michael O’Leary već je najavio sudske tužbe zbog nelojalne konkurencije, a u španjolskoj vladi već se javljaju ideje da se kroz europski proračun kompenziraju ove razlike u državnim intervencijama. Tvrde da su relaksacije fiskalnih pravila bile nužne, ali da se istovremeno treba brinuti o rastu nejednakosti do kojeg dovode. Međutim, čini se da od Komisije ne možemo puno toga očekivati. Pogotovo ako znamo da su sasvim ozbiljno razmatrali crowdfunding kao jedan od mehanizama financijskog oporavka.
Kao i u slučaju prethodne krize, sasvim je izgledno da će i ova samo dodatno produbiti nejednakosti unutar Europske unije. Produbljuju je i striktna fiskalna pravila kao i njihova relaksacija jer obje varijante funkcioniraju unutar zajedničkog tržišta i zajedničke valute koje čine ekonomije različite snage i konkurentnosti. Famozna konvergencija koja se još davno trebala dogoditi – nije se dogodila. A kooperativna nastojanja u tom smjeru poput koronaobveznica očito nisu u interesu onima koji od izostanka te konvergencije profitiraju.