Krajem ožujka je objavljena Eurostatova analiza faktora koji utječu na visinu plaće u članicama EU. Analiza se temelji na podacima posljednje ankete o strukturi primanja iz 2014. godine koja prikuplja informacije od ukupno 240.000 poduzeća i 11 milijuna radnika u 27 članica EU. Analiza daje uvid u razlike na tržištu rada pojedinih zemalja članica, odnosno u način na koji pojedini faktori utječu na plaću radnika: s jedne strane individualne karakteristike poput razine obrazovanja, spola i dobi, ali i faktori poput vrste ugovora o radu, veličine poduzeća i ekonomskog sektora s druge strane. Istraživači su koristili podatke o bruto plaćama zaposlenika koji rade u poduzećima s najmanje desetero zaposlenih, a obradili su ih regresijskim analizama koje su objašnjene u publikaciji. Obuhvaćeni su radnici u svim sektorima, s izuzetkom sektora javne uprave i obrane i obveznog socijalnog osiguranja.
Dio rezultata je očekivan, poput onoga da plaće rastu s količinom radnog iskustva, odnosno s dobi. Taj rast nije linearan, nego se usporava nakon određene dobi/količine radnog iskustva, pa se može reći da plaće u nekom trenutku dolaze do platoa nakon kojega stagniraju. Očekivano, taj odnos je drugačiji za žene nego za muškarce: u većini zemalja rast plaća je sporiji za žene u odnosu na muškarce, zbog toga što velik broj žena zbog brige za malu djecu privremeno ne radi ili radi u nepunom radnom vremenu, što negativno utječe na njihovo radno iskustvo i šanse za napredovanje i rast plaća. Iz tog razloga plaće žena u pravilu dostignu svoj plato kasnije nego što se to događa kod muškaraca. Zanimljivo je da je Hrvatska treća u EU, nakon Slovačke i Estonije, po jačini kombiniranog utjecaja spola i dobi na rast plaća.
Viša razina obrazovanja, također očekivano, pozitivno utječe na razinu plaća u svim državama. Taj utjecaj je najizraženiji u Mađarskoj, Slovačkoj i Hrvatskoj. To znači da osobe bez višeg obrazovanja imaju znatno niže plaće od onih s višim obrazovanjem u te tri države, dok u ostalim državama ta razlika postoji, ali nije toliko izražena. U pogledu vrste ugovora o radu, plaće su niže za one koji rade putem ugovora na određeno, u usporedbi sa zaposlenima putem ugovora na neodređeno. Taj efekt je posebno intenzivan u Poljskoj, Luksemburgu i Hrvatskoj. Ovaj efekt nije prisutan svugdje, kao što je to slučaj s dobi i obrazovanjem: u nekim državama vrsta ugovora nema značajan utjecaj na visinu plaće (Bugarska, Belgija, Estonija, Grčka, Latvija, Malta i Švedska). Rad u nepunom radnom vremenu (part-time) također ima negativan utjecaj na visinu plaće, uz iznimku Danske i Luksemburga.
Veličina poduzeća pozitivno utječe na visinu plaće: u pravilu, što je poduzeće manje, to su i plaće manje, a to je najviše izraženo u Rumunjskoj, Bugarskoj, Njemačkoj, Irskoj, Cipru, Češkoj i Slovačkoj. U pogledu sektora, oni s najvišim plaćama su: rudarstvo i vađenje, opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija, informacije i komunikacije te financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja. S druge strane, sektori s najnižim plaćama su djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, obrazovanje, djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te umjetnost, zabava i rekreacija. Ovim podacima možemo pridružiti i one o rodnoj strukturi navedenih sektora iz 2013. godine (u Hrvatskoj) i uvidjeti da se popis sektora s niskim plaćama u velikoj mjeri poklapa s popisom sektora u kojima veliku većinu zaposlenih čine žene.
Zanimljivo je da se u gotovo svim poglavljima izvještaja Hrvatska ističe kao jedna od zemalja s najviše izraženim učinkom određenih faktora na plaće (vrsta ugovora o radu, spol, obrazovanje, radno iskustvo). Ti podaci govore u prilog tezi da je hrvatsko tržište rada segmentirano, odnosno da postoji izražena nejednakost između dvije grupe radnika: onih s visokom razinom obrazovanja i ugovorom o radu na neodređeno i svih ostalih.