Predstavnici agencija za izbjeglice pri Ujedinjenim narodima – UNHCR – izjavili su za britanski Guardian kako su “duboko zabrinuti za izvještaje o nasilju i tretmanu hrvatske policije nad izbjeglicama”. Dodali su kako je UNHCR i ranije primao izvještaje o nasilju hrvatske policije prema migrantima, push-backovima, te ih prosljeđivao dalje nadležnim tijelima u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Uglavnom se radi o kredibilnim prijavama tražitelja azila u kojima upozoravaju na nasilje, pretjeranu upotrebu sile, odbijanje azila, loš tretman ranjivih pojedinaca i maloljetnika bez odgovarajućeg nadzora. UNHCR je potom učinio ono što i inače najbolje radi: oprao ruke dok situacija traje, predavši istrage u ruke hrvatskih vlasti sa zamolbom da istraži kršenja pravila i da uspostavi nezavisne mehanizme za utvrđivanje činjenica na granicama.
Kako ističe Guardian, UNHCR je Hrvatskoj od septembra 2019. do sada, predao informacije o više od 100 kredibilnih slučajeva ilegalnih pušbekova u BiH i Srbiju. UNHCR još ističe, kako se po tom pitanju ništa nije dogodilo, već su umjesto poželjne reakcije Ujedinjenim narodima nastavile stizati prijave nasilja hrvatskih vlasti nad izbjeglicama. Nova kulminacija hrvatskog nasilja nad slabijima poklopila se s proslavom svjetskog dana pobjede nad fašizmom, koja je, usput, u Hrvatskoj proslavljena uz velikodušno toleriranje poraženog fašističkog obilježja.
Tretman migranata koji su u pravilu Muslimani, počeo je prošloga tjedna nalikovati na vjersko ponižavanje nalik onome koje je 1857. godine u Indiji dovelo do ustanka poznatog kao Pobuna Sepoja a svodi se na nečovječno ponižavanje i vrijeđanje ljudskog dostojanstva putem obezvređivanja fizičkog integriteta i vjerskih običaja. Umjesto kravlje i svinjske masti za čišćenje pušaka, današnji simbol vjerskog ponižavanja bili su narančasti križevi nasprejani po glavama ovih nepoželjnih i žestoko diskriminiranih ljudi. Treba ovdje voditi računa o tome da zbog klimatskih promjena tropski krajevi i Afrika postaju nenastanjivi te da će se u budućnosti broj ljudi pred našim granicama povećavati, i da će u jednom trenutku, one vjerojatno pasti pod silinom broja ljudi. Pregazili oni Hrvatsku tada i otišli dalje, ili odlučili ostati ovdje, vjerska tolerancija i posljedice današnjih akcija, morat će imati veće značaje u izgradnji društva, nego što ima danas u etnički i vjerski praktički očišćenoj Hrvatskoj. Jer, najgora moguća zamisliva budućnost je ona koju danas živi Indija, osakaćena kastinskim protofašističkim sustavom, ispresijecana ratištima unutar svojih granica, gdje se državna vojska bori protiv vlastitih stanovnika koji ne pašu u taj protofašistički kastinski sustav.
Fotografije Muslimana s narančastim križevima na glavama koje je ustupila organizacija za pomoć izbjeglicama No Name Kitchen, vjerodostojan su dokaz i Guardianu i UNHCR-u, ali uglavnom ne i kupljenim hrvatskim mejnstrim medijima i, još manje, HDZ-ovskoj politici, koja će, kad zagusti, rado pokušati svu krivnju svaliti na policiju. No ovdje treba imati na umu da policija samo provodi naredbe i politike, ona ih ne donosi. A i ta policija, barem njezini sindikalno organizirani radnici, trenutno pregovaraju o štrajku. I zaista, možda bi kao svoj otpor trebali na 24 sata jednostavno ukloniti svoje snage s EU granica, i dati izbjeglicama dan odmora, da se makar malo smanji već počinjena socijalna i psihološka šteta. Osim toga, Hrvatska je zbog 30 godina HDZ-ovske politike ionako poluprazna zemlja s jako malim brojem ljudi i jako mnogo nenaseljenog prostora.
I to se, kako se čini neće nikada promijeniti. Ni stanovnici Hrvatske ne žele ovdje živjeti, stoga mahom migriraju na zapad, pa zašto nas onda čudi što isto ne žele ni Muslimani? Ovdje se i tako nema od čega živjeti. Ali ako Muslimani ovdje ne žele niti ostati, koga Hrvatska onda točno štiti? U očitom odgovoru na to pitanje krije se hrvatska politika s najdužim povijesnim kontinuitetom: Europu. Hrvatska je i dalje predziđe Europe. Uostalom, ni riječ “pušbek” nije lokalna (BHS) riječ, što je najbolji mogući opis europske migrantske politike. Pušbekovi služe tome da Muslimani ne dođu do zemalja zapadne Europe, a Hrvatska u želji da impresionira Zapad, slijepo ispunjava sve što Europa poželi.