Epidemija je diljem svijeta izazvala ozbiljnu krizu avioindustrije. Flote su prizemljene već mjesecima, poslodavci nisu likvidni i radnici ne primaju plaće. Ova strmoglaveća spirala mogla bi dugoročno promijeniti naše navike.
Posljednjih nekoliko mjeseci svjedočimo potpunoj promjeni poslovanja u avioindustriji, u jednom od ekonomski najjačih sektora u svijetu. Kompanije proglašavaju bankrot i stečaj, a brojni radnici su poslani na privremene dopuste, “godišnje odmore” ili su dobili otkaz. Problematično je i to što, ako avioindustrija nastavi svoju silaznu putanju, sa sobom će potkopati i turizam, a time i veliki broj radnih mjesta usko vezanih uz ovaj sektor. Iako, gledajući iz ekološke perspektive manji broj letova, a i pad masovnog turizma, daju priliku klimi da se oporavi, duboki ekonomski rez koji je naličje ove dobre vijesti, ozbiljno će naštetiti milijunima radnika.
S povećanjem broja niskotarifnih privatnih avio kompanija cijene karata međunarodnih letova su se posljednjih godina smanjile, a broj letova se enormno povećavao. Broj putnika narastao je s 1,94 milijarde u 2004. na 4,54 milijarde u 2019. godini, što je oko 120 posto putnika više u samo 15 godina. U 2020. trebao je biti postavljen novi rekord od 4,74 milijarde putnika, no, čini se da se ta brojka ipak neće dogoditi jer se avioindustrija suočava se s najvećom krizom u svojoj povijesti. Tijekom ožujka i travnja 2020., kako piše Al Jazeera: “Izgubljeno je nekoliko godina rasta industrije i kriza bi mogla potrajati do 2022. ili 2023. prije nego što se količina letova vrati na nivoe koji su očekivani 2020. Kompanija Cirium, koja također obrađuje podatke o avijaciji, objavila je da je kapacitet sjedišta međunarodnih aviona pao za gotovo 80 posto, a polovina aviona međunarodnih kompanija u hangarima je.”
Postoji niz problema s kojima se suočavaju aviokompanije. Jedan od njih je i refundacija novca za karte putnicima koji nisu mogli letjeti u vrijeme pandemije, a veliki broj ljudi je odgodio kupnju karata i za buduća putovanja. Propisi u Europi i Sjedinjenim Državama nalažu zrakoplovnim kompanijama da nadoknade cijene karata prilikom otkazivanja letova, ali ukoliko bi se svim putnicima odmah ponudila refundacija troška karte, brzo bi bankrotirale. Zato su u većini slučajeva putnicima u zamjenu za karte ponuđeni “krediti” ili “vaučeri” koje je potrebno iskoristiti do kraja 2020. Dodatni problem za neke kompanije bit će i pad cijene nafte. Naime, neki avioprijevoznici unaprijed potpišu ugovore kojima se obvezuju kupiti određenu količinu goriva za sljedećih nekoliko godina, i to za puno manju cijenu od tržišne. No kad su takvi ugovori potpisivani cijena nafte bila je izuzetno visoka, a početkom pandemije je značajno pojeftinila.
Kako je pandemija napredovala, u kasnom ožujku zabilježeno je 40-60 posto manje broja letova, a do travnja više od 80 posto letova bilo je ukinuto, uključujući Sjevernu Ameriku, Europu i Aziju. Generalni direktor Međunarodne udruge za zračni promet (IATA) Alexandre de Juniac, procjenjuje da će aviokompanije globalno izgubiti najmanje 314 milijardi dolara zbog epidemije, dok je u pandemiji izgubljeno je 95 posto međunarodnog putničkog prometa. Rekao je da je oko 25 milijuna radnih mjesta širom svijeta koje podržava zrakoplovstvo u opasnosti, dodajući: “Nekoliko vlada pojačalo je nove ili proširene mjere financijske pomoći, ali situacija je i dalje kritična. Bez hitne pomoći, mnoge zrakoplovne tvrtke neće preživjeti da dovedu do gospodarskog oporavka.” Slično, Zrakoplovna agencija (CAPA) prenijela je ovog mjeseca da će do kraja svibnja bez koordinirane intervencije vlade i industrije “većina zrakoplovnih tvrtki na svijetu bankrotirati” .
Tko će preživjeti i kako
Kako bi se donekle sačuvala radna mjesta, u većini kompanija, bile one državne ili privatne, garancija za nastavak rada je pomoć države. Još jednom, porezni obveznici kroz financijske intervencije države spašavaju privatne kapitalističke kompanije. No, ništa drugo ne preostaje, kapitalizam je još jednom pokazao svu svoju nefunkcionalnost, a jedino je državnim intervencionizmom moguće spasiti ekonomiju od kolapsa. Primjerice, u SAD-u je potpisan prijedlog zakona koji uključuje 58 milijardi dolara državne pomoći zrakoplovnim kompanijama, od čega bi 29 milijardi išlo na potpore za plaće radnika, a drugih 29 na ostale troškove kao zajam za aviokompanije, no i prije tog zakona u SAD-u je nekoliko firmi potpisalo kapitulaciju.
Naime, vlade moraju učinkovito birati koje zrakoplovne tvrtke ostaju u poslovanju, a koje ne. Ono što se događa u većini zemalja je spašavanje većih aviokompanija ili nacionalnih koje su ujedno i dio nacionalnog ponosa. Niskotarifni prijevoznici koji igraju važnu ulogu na europskom tržištu, teško će naći nekoga tko će ih “spasiti”. Primjerice, kineske zrakoplovne tvrtke uglavnom imaju potporu vlade, tako da će veće kompanije ostati solventne. Iako su cijene mnogih glavnih međunarodnih zrakoplovnih tvrtki pale za 50 posto i više, dionice tri velike kineske zrakoplovne tvrtke izgubile su tek nešto više od 10 posto. Isto tako, američke najveće kompanije (podržane od sindikata) imaju moć lobiranja za pristup državnim subvencijama, dok izgledi za mnoge privatne aviokompanije nisu tako sjajne.
Tri glavna svjetska zrakoplovna udruženja “Oneworld”, “SkyTeam” i “StarAlliance” povukla su neobičan potez, pozivajući zajedničkim priopćenjem vlade da im pomognu nositi se s “izazovom bez presedana”. Lufthansa je to učinila još krajem prošlog tjedna, pojašnjavajući da će zatražiti pomoć od vlada svih “matičnih tržišta”. Njemačka kompanija vlasnik je Brussels Airlinesa, Austrian Airlinesa i Swiss Aira. Najnovija je Avianca, koja je proglasila bankrot, ali je rekla da se nada ponovnom poslovanju nakon završetka epidemije.
Milijuni izgubljenih radnih mjesta
Većini kompanija bez državne, a ponekad i usprkos državnoj pomoći, ne piše se dobro. Primjerice u Ryanairu planiraju otpustiti oko 3 tisuće radnike, što čini 15 posto radne snage, dok je izvršni direktor Michael O’Leary radnicima koji ostaju raditi skinuo 50 posto plaće za travanj i svibanj i sada je to produžio do kraja ožujka sljedeće godine. Ni oni ne očekuju se da će se broj putnika ili cijena vratiti na razine prije koronavirusa do ljeta 2022. godine. Kao dio programa velikog smanjenja troškova, dok se zračni promet ne oporavi, iz Ryanaira su najavili i zatvaranje brojnih baza diljem Europe. Pilotima i kabinskom osoblju zaposleno u Velikoj Britaniji u aviokompaniji Norwegian Air Shuttle rečeno je da neće primiti svoju travanjsku plaću, jer kompanija nema novca. Tvrtka je prvo od 1.000 britanskih zračnih posada zatražila da prihvate značajna smanjenja plaća ili otpremnine krajem ožujka, a onda su radnici obaviješteni da kompanija od 25. travnja nema “raspoloživa sredstva za plaćanje bilo kojeg zaposlenika”. Kompanija namjerava podnijeti zahtjev za program britanske vlade koji će pokriti 80 posto plaća zaposlenih do 2.500 funti kad se otvori 20. travnja, ali u međuvremenu nema sredstava za plaćanje radnika.
Kako prenosi portal Radnička prava: “Početkom travnja dogovorom uprave i sindikata više od 30.000 od ukupno 42.000 radnika British Airwaysa poslano je na dvomjesečni plaćeni prisilni dopust u sklopu vladine mjere kojom se za 7,5 milijuna britanskih radnika u najpogođenijim sektorima odlučilo pokriti 80 posto plaće.” No već krajem mjeseca direktor kompanije Alex Cruz najavljuje da kompanija planira otpustiti 12.000 radnika. U kontinentalnoj Europi, Lufthansa s njemačkom državom pregovara za približno 10 milijardi eura državne pomoći. No svejedno je najavila da bi nakon okončanja krize mogla imati višak od 10.000 radnika, pri čemu je svog niskobudžetnog prijevoznika Germanwings već ugasila, a 90.000 od 135.000 radnika poslala na prisilni dopust.
Virgin Atlantic, koji je u procesu podnošenja zahtjeva za hitne zajmove od vlade, priopćio je kako će gubiti radna mjesta na sve strane. “Prevladali smo mnogo oluja od prvog leta prije 36 godina, ali ni jedna nije bila toliko razorna kao Covid-19”, kazao je izvršni direktor Virgin Atlantic Shai Weiss. Kompanija je objavila kako će ugasiti više od 3.000 radnih mjesta u Velikoj Britaniji i okončati svoj rad na aerodromu Gatwick. U SAD-u, četiri najveće američke zrakoplovne tvrtke – American, Delta, United i Southeast tražile su od Trumpove administracije jamčevinu u iznosu od 50 milijardi dolara, a paket pomoći dio je poticaja od 2 bilijuna dolara, najveći savezni paket za spašavanje u povijesti SAD-a. No, Delta Air Lines preselio je troškove drastično režući polovinu svoje flote i poslavši 10.000 zaposlenika kući bez plaćenog dopusta. United Airlines rekao je da bi mogao poduzeti slične korake i otpustiti više od polovice svojih radnika u narednim mjesecima. Prema Financial Timesu, zrakoplovne tvrtke zapošljavaju oko 750.000 ljudi u SAD-u.
Budućnost je nepredvidiva?
U Croatia Airlinesu su također nastali ozbiljni gubitci. U ožujku je promet pao za 17 posto i nastavio je padati u travnju, a tri su segmenta koji obuhvaća CA: prijevoz putnika, kontrola leta kao zaseban subjekt s prihodima od preleta aviona i treće je devet međunarodnih zračnih luka u Hrvatskoj. Što to konkretno za Hrvatsku znači, izračunali su u Sektoru zračnog prometa HGK, gdje su procijenili gubitak između 30 i 50 posto putnika, a time i prihoda. Kad se u jednadžbu doda promet iz prethodnih godina, dolazi se do gubitaka između 600 milijuna i 1.4 milijarde kuna, ovisno o tome koliko dugo će kriza trajati. No, da u Croatia Airlinesu ne razmišljaju puno o radnicima, saznali smo od Suzane Artuković, članice sindikata kabinskog osoblja Hrvatske koja je izjavila za Radnička prava: “Radnici su za vrijeme ove krize većinom poslani na godišnji odmor, kako bi im svega 5 dana godišnjeg odmora ostalo za iskoristiti do kraja godine, a sve s nadom da će biti više posla u ljetu, pa da se ne stvara dodatni trošak s godišnjim odmorima radnika. Ne znam o kojem se točno dodatnom trošku poslodavca radi i zašto je bilo nužno ispucati većinu godišnjeg odmora u zimi, čak i za radnike koji su imali posla preko glave (npr. u kontakt centrima).”
Zrakoplovni sektor živi novu stvarnost. Budućnost je iz nekoliko razloga i više nego nepredvidljiva. Iako se polaganim otvaranjem granica najavljuju turističke sezone i život se vraća u “normalu”,velika većina ljudi dva puta važe prije kupovine avionske-karte i turističkih putovanja. Smanjen je i broj poslovnih putovanja, a ljudi su radi mjera opreza ostali na “online” sastancima. No, kada se ograničenja zaštite od letenja ponovo povećaju, bit će manje putnika, vjerojatno skuplji letovi i nažalost tisuće članova kabinskog osoblja, zemaljskog osoblja i pilota izgubit će posao. Po svemu sudeći, milijuni ljudi će ostati bez posla, a letenje će ponovno postati privilegija za nekolicinu bolje stojećih građana. Ova kriza avioindustrije nije pokazala da zračni promet nije potreban, već da je strogo profitna orijentiranost zanemarila strateško razvijanje kompanija. Trka za profitom možda je pojeftinila letenje, ali za razliku od dalekovidnog pogleda kroz okno aviona, menadžeri ovog sektora pokazali su da posljedice njihove strateške kratkovidnosti plaćamo svi zajedno.