Više od tri godine radnicima Gredelj-Revoma u Dobošnici blizu Tuzle nisu uplaćene plate ni doprinosi, a njihovi protesti i štrajkovi glađu do sada su ravnodušnima ostavljali i predstavnike većinskog vlasnika iz Hrvatske i one lokalnih vlasti u BiH. Nedavno održani sastanak o budućnosti radionice najavio je moguća “rješenja”, od kojih ni jedno ne ostavlja previše nade u nastavak proizvodnje i namirenje radnika.
“Temeljna vizija je biti uspješna tvrtka afirmacijom i znanjem struke, jačanjem tržišnog položaja, korištenjem novih tehnologija i valoriziranjem znanja. Tvrtka teži zauzimanju vodeće pozicije na globalnom tržištu projektiranja i razvoja, proizvodnje, rekonstrukcije, popravka i održavanja tračničkih vozila, dijelova i sklopova.” Tako bar piše u odjeljku nečega što se zove “temeljna vizija” poslovanja zagrebačke kompanije Gredelj d.o.o., a koja je još uvijek, vlasnik 61,7 posto dionica firme Gredelj-Revom iz Dobošnice (Lukavac, Tuzlanski kanton).
Unatoč viziji, radnici Gredelj-Revoma su još 2011. štrajkovali ispred zgrade kantonalne vlade u Tuzli (iste ona koja je zapaljena u februarskim protestima ove godine). Kako je tada pisano na portalu net.hr: “moderni pogoni Gredelja na zagrebačkom Vukomercu trebali su većinu prihoda tvrtki donositi od posla s inostranstvom, dok bi poslovi od matične tvrtke činili od 30 do 40 posto ukupnih prihoda. No svjetska kriza omela je Gredelj u tim planovima, poslovi s inozemstvom nisu bili tako obilni, a s druge strane presušile su narudžbe i iz samih Hrvatskih željeznica.”
Radnici su tada tvrdili da ih pod stečaj guraju politički moćnici, iako imaju sasvim dovoljno posla i to upravo zbog toga što je većina dionica u stranom vlasništvu. Kakva god da je bila istina (koju je u slučaju kriminala bosanskohercegovačkih struktura, dodatno zamršena haosom u pravosudnom sistemu), ni matičnoj firmi nije išlo dobro te odlazi u stečaj.
Tako u Zagrebu u julu 2013. pedesetak bivših radnika Gredelja pokušava namiriti svoje plaće i dobiti odgovore na pitanje šta je sa vrijednim nekretninama u posjedu firme – zemljištem i odmaralištima. Stečajni upravitelj Gredelja Petar Hrkač drsko je radnicima odgovorio da će im otpremnine i zaostale plaće biti isplaćene “kad bude novaca”, iako je firma, unatoč stečajnom procesu, poslovala sa dobiti, a imala je u vlasništvu neoperativno zemljište koje je mogla prodati i isplatiti sva radnička potraživanja.
A da se ne radi o iznimci u odnosu prema radnicima, kako hrvatskim, tako i bosanskohercegovačkim, pokazalo se i na primjeru stečaja bosanskohercegovačkog ogranka firme. Gredelj-Revom Dobošnica je privatizirana 2002., a većinski vlasnik Gredelj-Zagreb je za kupovinu preduzeća uložio čak 1 KM (oko pola eura). Unatoč tome, radnici posljednje tri godine nisu primili ni jednu platu, niti su im uplaćeni doprinosi za barem jedan mjesec, a nisu se mogli samostalno prijaviti ni na jedan tender za popravak vagona, što je usluga prijeko potrebna Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine. Njihovi protesti su od strane upravitelja Hrkača ignorisani 6 mjeseci. Drugim riječima, koga briga za prekogranične varvare.
Prodaja pogona Željeznicama FBiH ili poreska zapljena imovine
Nešto više interesovanja (nakon što su opljačkani radnici Revom-Gredelja započeli sa štrajkom glađu ispred Veleposlanstva Republike Hrvatske u Sarajevu), pokazao je federalni ministar prometa i komunikacija u tehničkom mandatu Enver Bijedić (inače član Presjedništva Opštinskog i Kantonalnog odbora SDP-a Tuzla), koji je gladne radnike farizejski savjetovao da za njihovu situaciju postoje dva rješenja, “od kojih je za radnike Gredelja povoljnije prvo”. To rješenje pretpostavlja “da Gredelj Zagreb koji predstavlja stečajni upravnik Pero Hrkač pristane da svoj udio u firmi Gredelj Dobošnica proda Željeznicama FBiH čime bi njihovi radnici postali dio kolektiva ŽFBiH i nastavili svoj posao u Dobošnici”.
Ukoliko Hrkač ne pristane na to, Bijedić navodi da je druga opcija da Porezna uprava FBiH zaplijeni svu imovinu Gredelj Dobošnice koja bi se vrlo brzo našla u prodaji, ali bi se u tom slučaju mogli pojaviti kupci koji su, najblaže rečeno, nedobronamjerni i koji bi mogli otpustiti sve radnike ako kupe firmu.
U međuvremenu se javio i stečajni upravitelj Hrkač koji se nije udostojio pojaviti na sastanku koji se u četvrtak 6. novembra održao u Sarajevu između predstavnika Ministarstva prometa i komunikacija, Saveza samostalnih sindikata BiH, Poreske uprave Federacije BiH i Željeznica FBiH.
Prethodnog dana Hrkač je na sastancima u Željeznicama FBiH i Ambasadi Republike Hrvatske odbio da vlasnički udio Gredelja-Zagreb od 61,7 u Gredelj-Revomu Dobošnica proda Željeznicama BiH, što znači da će se problemom morati pozabaviti Poreska uprava, a hipoteka pod kojom se nalazi Gredelj-Revom prodati na javnom tenderu. Ministar u tehničkom mandatu Bijedić je izrazio “nadu” da će se sve srediti do Nove godine: “Na toj prodaji se nadamo da će se budući kupac radionice organizovati na način da će radnike i preduzeće usmjeriti ka stabilnijem radu i riješiti nagomilane radničke probleme, a to je neisplaćenih 40 plata, neuplaćeni doprinosi i dugovi po raznim osnovama, a što je najvažnije, upošljavanje tih 76 ljudi.” Radnicima, dakle, preostaje da se nadaju u “novogodišnji poklon”, što je ministru predstavlja dodatnu olakšicu, budući da do Nove godine, s obzirom na katastrofalan poraz njegove socijaldemokratske partije, po svemu sudeći više neće biti ministar.
Problematično “bolje rješenje”
Podsjetimo, Socijaldemokratska partija je bila najveći kritičar februrarskih protesta i u javnost je izlazila sa svakojakim teorijama zavjera, koje su kao uzročnike protesta nabrajale sve osim katastrofalog stanja bosanskohercegovačke privrede. Bijedić se sada ponaša baš kao partijski lider Zlatko Lagumdžija, koji je, stigavši u Sarajevo sa konferencije svjetskih lidera u Aspenu, konstatovao da je na novim vlastima da slijede evropske reformske agende, ili će se ponovo desiti februarski socijalni protesti. Ministar više jednostavno nije odgovoran, jer će ga uskoro naslijediti novi ministar koji će naslijediti sve nerješive probleme, pa i tako mali kao Gredelj, koji će se, sasvim sigurno, lako baviti u zapećak. Zašto?
Ako se samo pozabavimo ministrovim “boljim” rješenjem – da Gredelj bude inkorporiran u Željeznice FBiH, onda treba imati na umu da ovo javno preduzeće i samo u dubiozi od gotovo 123 miliona KM, od čega je neisplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje nekoliko desetina miliona KM. K tome, ono što mediji u BiH uglavnom ne prenose jeste i činjenica da su radnici Revom-Gredelja članovi nezavisnog sindikata Solidarnost, zbog čega doživljavaju neprestana šikaniranja od strane predsjednika Saveza samostalnih sindikata Ismeta Bajramovića, te se upravo kroz tu prizmu može i shvatiti medijska vijest kako su “zadovoljni” postojećim dogovorom. Neka utjeha je došla od vlade Tuzlanskog kantona (također u ostavci) koja je donela odluku da se radnicima koji su do jučer štrajkovali glađu ovjere zdravstvene knjižice za novembar. U decembru će to, najvjerovatnije, biti posao za druge ministre.
U svakom slučaju, “najbolja” perspektiva za radnike Gredelja-Dobošnica jeste da iz jedne polupropale firme, pređu u drugu u manje-više istom stanju, a koju, u najboljem slučaju, čekaju još četiri godine stagnacije u teškim uslovima “reformi”, prije svega izmjene Zakona o radu, a koje čekaju nove vlasti. Pa ipak, predsjednik Sindikata Gredelj-Revoma Hamzalija Hankić nije pesimista. Smatra da niko ne bi olako straćio 5 miliona KM koliko vrijedi firma i da očekuje da će, ko god bude novi vlasnik, uvidjeti vrijednost preduzeća i izaći u susret radnicima. Isto tako je mišljenja da bi integracija sa Željeznicama FBiH ipak bilo najbolje rješenje, s obzirom da se radi o državnoj firmi kojoj usluge izrade vagona uvijek trebaju i koja, unatoč poteškoćama, ipak izmiruje obaveze prema radnicima.