Negdje krajem četvrtog i početkom petog mjeseca počela se primijećivati zamjetna razlika u “obračunu” s koronavirusom između zemalja zapadne i istočne Europe. Zemlje koje su određeni period svoje povijesti provele iza tzv. željezne zavjese imale su značajno manji broj zaraženih i preminulih. Premda ne postoji neki tip znanstvenog konsenzusa o razlozima takvog ishoda, objašnjenja se naslanjaju na nekoliko razloga. Prvi se tiče ažurnije i promptnije reakcije nego što je bila ona na zapadu. Ažurnost i ekspresni lockdown se uglavnom tumače spoznajom vlasti da im medicinski sustavi ne mogu izdržati ozbiljniji nalet epidemije. Postoje i donekle proturječni stavovi koji u zadržanim natruhama socijalističkog zdravstvenog sustava vide ključnu “komparativnu prednost”.
Socijalistička povijest ima znatnu ulogu u još jednom tumačenju uspjeha u borbi s virusom. Naime, po tom tumačenju, iako je prošlo 30 godina od pada socijalizma, među građanima i dalje vlada “socijalistički mentalitet” i spremnost da bez ustezanja prihvate naredbe odozgo. Postoji još jedan naglasak u objašnjavaju razlike u rezultatima između europskog zapada i istoka, a tiče se kupovne moći stanovništva i uloge tih ekonomija u svjetskim opskrbnim lancima. Pogotovo onima koji “prolaze” kroz Kinu. Naime, kao što je poznato, virus se strelovito širio Europom iz mondenih skijališta u kojima baš ne prevladavaju gosti s istoka. Doduše, možda radnici jesu. Također, radi se o ekonomijama koje nisu direktno povezane s Kinom u logističkom i migracijskom smislu.
No, opskrbni lanci će imati snažnu ulogu u nošenju s recesijom i ekonomskim oporavkom zemalja centralne i istočne Europe. Drugim riječima, zdravstveni uspjesi im neće osigurati startnu prednost u odnosu na zapadne ekonomije. Razlog je vrlo jednostavan: veliki broj tih zemalja je ovisan o njemačkoj ekonomiji. Ili preciznije: njemačkoj autoindustriji. Češka, Slovačka i Mađarska su prilično ovisne o tom sektoru, Poljska donekle, a i Rumunjska, iako tamo prevladavaju proizvođači iz nekih drugih zemalja. Dakle, bez obzira na uspjehe u savladavanju epidemije, otvaranje ekonomije će u priličnoj mjeri diktirati oporavak njemačke autoindustrije. Proizvodnja autodijelova na istoku gdje je premještena zbog niže cijene, a jednake kvalitete, radne snage, ne može krenuti sama od sebe. Kao što ne može krenuti na automobil kojemu nedostaju dijelovi.
Međutim, kako navodi kratka analiza situacije u Financial Timesu, postoje neke olakotne okolnosti. Njemačka kao najjača europske ekonomija ima i najveće fiskalne kapacitete da pomogne svojoj industriji. A za očekivati je da će se ta pomoć preliti i preko granice. Drugim riječima, nije dobro ovisiti o stranom kapitalu, a ako već je tako, onda bolje da je to njemački. To bi, dakle, bila neka srednjeročna olakotna okolnost. Dugoročna se tiče budućnosti opskrbnih lanaca u svjetskoj ekonomiji. Upravo je njihova kompleksna razgranatost u pandemijskoj situaciji izložila krhkost svjetske ekonomije. Analitičari pretpostavljaju da će se zbog virusa preokrenuti trendovi i da će multinacionalne kompanije nastojati “suziti” svoje opskrbne lance. U prijevodu to znače da će se velike europske kompanije zbog budućih rizika u određenoj mjeri povući iz Azije i Afrike, a dijelove proizvodnje prebaciti u vlastito dvorište: istočnu Europu.
To su još sve špekulacije, ali zasad su jasno izložene ovisnosti: zdravstveni uspjesi ne otvaraju vrata uspješnom ekonomskom oporavku. Jer ekonomiju ne držite u svojim rukama.