Svi znamo da cijelom svijetu predstoji duboka ekonomska kriza. Međutim, o samoj prirodi i razmjerima krize postoje duboki sporovi. Tako, na primjer, pola ekonomista smatra da nam prijeti inflacija, a pola misli da će deflacija biti problem. Kakav god ishod bio, oni koji su promašili u prognozi neće izgubiti posao. Takva je naprosto struka. No, dok stručnjaci mogu bezbrižno predviđati, države i nadnacionalne institucije moraju djelovati. Oslanjale se pritom na stručnjake ili ne.
A jednu od zanimljivijih mjera djelovanja predlaže Europska komisija. Prema draftu dokumenta u posjedu Bloomberga, Komisija se namjerava obračunati s kompanijama koje djeluju na tržištu Europske unije, a koje su ovisne o nekom tipu državne pomoći. Ti oblici državne pomoći mogu biti raznoliki: standardne subvencije, porezne olakšice, državna jamstva za zajmove, dokapitalizacija javnim sredstvima, privilegirani krediti i slično. Naime, Komisija smatra da se poduzeća u državnim rukama mogu voditi motivima koji nisu samo komercijalni već i politički. Kao što su im i omogućena sredstva koja običnim, privatnim kompanijama nisu na raspolaganju. Zbog toga se, smatra Komisija, moraju osigurati jednake startne pozicije za sve.
Tvrde da su već u brojnim sektorima uočili komparativne prednosti koje takve firme imaju u odnosu na europske konkurente. U dostupnom dokumentu se najavljuje da će se sumnjivima tretirati sve firme koje su u trogodišnjem periodu primile više od 200 tisuća eura pomoći od država iz kojih dolaze. Ako se utvrdi da su pravila prekršena poslovanje će se moći nastaviti ispunjenjem jednog od tri uvjeta: plaćanjem kazne europskoj državi u kojoj se poslovanje odvija, vraćanjem subvencija državi koja ih je dala ili prodajom onog dijela imovine koji je steknut uz pomoć subvencija. Predviđeno je da konzultacije o prijedlogu traju do rujna i da se onda implementira u zakonodavni okvir koji važi na europskom jedinstvenom tržištu.
Vjerojatno ste dosad otkrili motivaciju iza samog prijedloga, ali moramo je i eksplicirati: Kina. Komisija naprosto želi obuzdati konkurenciju iz Kine, a Bloomberg navodi da su prijedlog najžustrije zagovarali politički i poslovni krugovi iz Berlina i Pariza. Motiv i interesi su posve jasni, pogotovo u kontekstu posljedica pandemijskog lockdowna i zaoštravanja konkurencije, ali sama provedivost je krajnje upitna. Po predviđenim kriterijima. Kako u ovim okolnostima u kojima gotovo sve države na svijetu pomažu i javne i privatne kompanije postaviti kriterij državnih subvencija kao određujući? Smije li Lufthansa poslovati u Europi s obzirom na pomoć koju je primila od njemačke države? Kriteriji su naprosto neodrživi. Čak i u predpandemijskim okolnostima. Kako tretirati politike Europske centralne banke i milijarde koje su otišle na kupovinu korporativnih obveznica? Zar i to nije izravna stimulacija?
Naravno, ne može Europska komisija naprosto reći: zabranjeno poslovanje kineskim kompanijama. Ali očekivalo se malo više birokratske maštovitosti.