Što je tema novinarskog rada društveno i politički važnija, to je opresija represivnih aparata snažnija.
Poznata i afirmirana bosanskohercegovačka novinarka Nidžara Ahmetašević koja o kršenjima ljudskih prava, procesuiranju ratnih zločina i suočavanju s prošlosti piše od 1994. godine, u srijedu (17. juna 2020.) pretrpjela je zastrašivanje od strane specijalnih policijskih službenika. Dok se s još jednom volonterkom koja pomaže izbjeglicama nalazila ispred jednog velikog sarajevskog šoping centra, gdje je uglavnom moguće sresti pokojeg migranta, svjedočila je dolasku specijalne policije koja se pojavila s očitom namjerom da uhapsi izbjeglice. “Dva policajca su izišla iz marice i užurbanim korakom krenula prema dvojici mladića. Nisu ih ni pokušali legitimisati ili bilo šta drugo. Ne znam ni sama na temelju čega su zaključili da ih treba privesti, možda na temelju boje kože?”, pita se Nidžara u telefonskom razgovoru s Biltenom, te nastavlja opisivati događaj: “Oni su počeli bježati a policija za njima, dok je veliki broj ljudi to posmatrao. Kada su uhvatili jednog od njih, oborili su ga na pod, udarili barem jednom, i onda priveli u maricu u kojoj je sjedilo jos nekoliko migranata.” Policija ovakve akcije naziva “čišćenjem ulica od migranata”.
Naša novinarka počela je snimati događaj svojim mobitelom da bi joj, po tko zna koji put prišla policija te je zatražila dozvolu za rad. Nidžara je pokušala policiji objasniti da u BiH takvo nešto kao što je novinarska dozvola za rad ne postoji, već umjesto toga postoje novinarske iskaznice i akreditacije koje bi teoretski trebale osigurati novinarima neometan rad. Međutim specijalna policija čini se poznaje silu, ali ne i pravila po kojima bi tu silu trebali primjenjivati, pa su ignorirali akreditaciju, i tražili od nje osobnu iskaznicu, pokušavajući je zastrašiti govoreći joj da ona ometa njihov rad, te inzistirajući na tome da se ona odbila legitimirati, premda je umjesto akreditacije policiji dala svoju osobnu iskaznicu na kojoj se vidi puno ime, adresa ali i matični broj građana koji čuva sve bitne podatke. Stajale su tako okružene trojicom specijalnih policajaca. Dvojica su im stajala iza leđa, dok je jedan legitimirao Nidžaru te su im jasno dali do znanja da njihov rad i prisutnost, kao ni bilježenje njihovog ponašanja nije nimalo poželjno. Prijetili su joj prekršajnom prijavom i penalom od 500 KM zbog ometanja rada policije. No, ako je policija postupala prema zakonima, onda promatranje i bilježenje njihovog rada ne bi trebalo biti sporno. Da su izvlačili na primjer dijete iz bunara, bi li im smetalo što ih se snima?
Cilj specijalaca bio je zastrašiti Niždaru, a kako kaže, jedan od njih kazao joj je “nešto nalik tome da bi nas mogli privesti da vidimo kako ćemo tamo snimati i govoriti i vidjeti kako je to kad se nekoga privede”, objašnjava Nidžara. Nameće se pitanje, tko uči specijalnu policiju njihovim i tuđim pravima? Nije li specijalna policija, baš kao i svi mi ostali, ograničena upotrebom vlastitog prava na način da ne zadire u tuđe pravo?
Nakon nekog vremena, specijalci su pozvali patrolna vozila redovne policije koja je ustanovila da je novinarska akreditacija dovoljan dokument za novinarski rad i da je novinarka imala puno pravo snimati privođenje migranata te su pustili novinarku i volonterku da odu svojim putem. Prijava kojom su specijalni policajci prijetili našoj novinarki tipičan je primjer zatrašivanja novinara i onemogućavanja našeg rada. Ovaj slučaj predstavlja novi potencijalni politički incident između opresivnih režimskih snaga i simbola stupnja slobode društva – novinara. I kao takav, vjerojatno će završiti u svim izjveštajima o sloboi medija u BiH u 2020.
Nidžara nam je u telefonskom razgovoru objasnila da ju je ovaj događaj, tek posljednji u nizu sličnih (pri čemu se prethodni dogodio tek tjedan dana ranije) jako uznemirio, jer je jasno primila poruku da fizički nije sigurna u vlastitom gradu: “Jako me ovo potreslo, morala sam potražiti stručnu pomoć i još se nisam smirila”.
Nidžara je inače jedna od najgorljivijih zagovornica migrantskih prava. Njezin novinarski rad vodi je svakodnevno među izbjeglice, u kampove, na ulice i parkove, te je njezino djelovanje po ovom pitanju odavno nadraslo tek promatračku funkciju novinarskog posla. Ova novinarka živi život izbjeglica zaglavljenih na predziđu Europe. U posljednje vrijeme staje na žulj brojnim organizacijama svojim izjavama da migrantske kampove postaje sve teže razlikovati od koncentracijskih logora, budući da je ljudima zabranjeno kretanje, da žive u očajnim higijenskim i zdravstvenim uvjetima, i da u kampovima nema dovoljno hrane za sve. Također, za stanje često proziva Europsku uniju čija pomoć premda postoji, ipak nije dovoljna niti adekvatna za humani tretman izbjeglica.
Uz to što je novinarka, Nidžara Ahmetašević je i publicistkinja. Njezini radovi objavljivani su u više znanstvenih časopisa i dvije knjige. Kao što smo već naglasili, kao novinarka radi od 1994. godine i piše o kršenjima ljudskih prava, procesuiranju ratnih zločina, procesu suočavanja sa prošlošću… Dobitnica je više nagrada za novinarski rad, uključujući UNESCO godišnju nagradu za promociju dječjih prava i talijansku nagradu Claudio Arcadi za tekst o silovanju muškaraca tokom rata u BiH. Osim u domaćim medijima, objavljivala je u brojnim međunarodnima uključujući The Observer, The Independent on Sunday, International Justice Tribune, Balkan Insight, BBC, NBC…