Jučerašnje obilježavanje Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj prošlo je bez značajnijih “diskreditacija” s desnice. Bilo da je riječ o standardnim provokacijama, bilo o “povjesničarskim demistifikacijama” koje u uspostavi prve partizanske jedinice vide “ladanjsko okupljanje”. Unatoč tome, nemali se broj onih koji su dan obilježavali odlučio na svojevrsne “preventivne mjere”. Prevladavale su dvije takve “mjere”, a formalno ih možemo odrediti kao “mjera naglašavanja” i “mjera prešućivanja”.
Što se naglašavalo, a što se prešućivalo? Naglašavala se činjenica da su članovi prvog partizanskog odreda bili etnički Hrvati. S jedne strane, taj je poriv prilično razumljiv. Ovdašnja desnica predano radi na izjednačavanju komunizma i srpskog nacionalizma što je leksički “ovjekovječeno” u domaćoj varijanti judeoboljševizma – srbokomunizam. Prema tom narativu, Hrvati su povijesno samo žrtve beogradske manipulacije. U takvom je kontekstu razumljivo inzistiranje na “autohtonosti” komunističkog i antifašističkog pokreta među samim Hrvatima. No, samo to inzistiranje već sugerira političku pobjedu desnice: hrvatstvo je postalo politička vrijednost po sebi, kao i legitimacijski preduvjet za priznato političko djelovanje.
Ono što se pak prešućivalo je pozadina iza samog datuma osnivanja prvog partizanskog odreda i činjenica da je poziv na ustanak bio vezan uz nacistički napad na Sovjetski Savez. Bez obzira na to što se sve kasnije događalo između Jugoslavije i Sovjetskog saveza, naprosto ne stoji teza izrečena na skupu u Brezovici da hrvatski antifašizam nije imao veze s boljševičkim komunizmom. Oni koji su ovdašnji antifašizam organizirali itekako su imali veze s komunizmom. No, opet, razumljivo je zašto se ta poveznica prešućuje ili izravno negira. Komunizam je demoniziran, zapravo izjednačen s fašizmom. No, ne radi se samo o diskreditaciji komunizma, već i o eliminaciji internacionalne politike odozdo kao legitimne i moguće.
Upravo zbog takve društvene atmosfere vrijedi pozdraviti jučerašnji susret i medijsku konferenciju u Rijeci. Javnosti su se zajednički obratili Luka Mesec, koordinator slovenske stranke Ljevica i Katarina Peović iz Radničke fronte, nositeljica liste zeleno-lijeve koalicije u 8. izbornoj jedinici. Mesec je došao izraziti podršku koaliciji na predstojećim izborima, a susret je iskorišten za razmjenu iskustava. Naime, Ljevica je prva lijeva stranka na postjugoslavenskom prostoru koja je uspjela ući u parlament, a u jednom periodu je i manjinska vlada ovisila o njenoj podršci. Mesec je opisao parlamentarna iskustva, uvjete koje su postavili kao vanjski podržavatelji vladajuće koalicije i razloge kasnijeg uskraćivanja podrške, te naznačio da je razmjena parlamentarnih iskustava itekako važna.
Na konferenciji se najavilo daljnje jačanje suradnje lijevih stranaka u regiji. Ta suradnja nije važna samo zbog razmjene iskustava već i zbog rada na podrivanju političkog konteksta u gotovo svim postjugoslavenskim državama koji se zasniva na prvenstvu etničke pripadnosti i na nemogućnosti međunarodne suradnje na dobrobit svih uključenih naroda. Nadamo se da će ulazak predstavnika zeleno-lijeve koalicije u Sabor pridonijeti tom nezaobilaznom i nužnom koraku naprijed u izgradnji boljih i solidarnijih društava.