Obilne kiše koje već tjednima natapaju Srbiju u kombinaciji sa neodržavanom, zastarjelom, ili potpuno nemarno izgrađenom infrastrukturom, uzrok su novih velikih poplava u toj zemlji. Dok mediji svakodnevno izvještavaju o nestalim ljudima, o uništenim selima, evakuaciji ugroženih, o spašavanju, o urušenim cestama, propalim mostovima, i drugo, iz usta političara čujemo gotovo nevjerojatne stvari.
Voda se napokon počela povlačiti, a izvanredna situacija na snazi je u dvadeset općina, pod vodom je više od 700 domaćinstava, evakuirano je više stotina ljudi (u Arilju, Krupnju, Ljuboviji, Kosjeriću i Lučanima), a promet je u prekidu na više regionalnih puteva. Bujice su srušile niz mostova, i odnijele ceste i puteve, a nestao je i jedan bračni par za kojim se vodi potraga. Ipak situacija se nije smirila u Majdanpeku i Žagubici, gdje je borba s vodom još uvijek traje, piše Danas.rs.
Od velikih poplava u Srbiji 2014. godine do danas, Кancelarija za upravljanje javnim ulaganjima, u suradnji sa Srbijavodama, realizirala je programe hitnih sanacija na objektima oštećenih u poplavama, u vrijednosti od 3,7 milijardi dinara na 304 lokaliteta širom zemlje. Međutim BIRN je samo ovoga mjeseca objavio dvije analize koje pokazuju o kakvim se točno projektima tu radi. Jedan od njih ističe da je gradilište mosta tako odrađeno da je voda promijenila tok i odnijela dio obližnjeg nasipa, a drugi primjer navodi da je pri gradnji jednog nasipa, isti izgrađen nesimetrično, te je viši zid podignut prema tvornici oružja i većem gradu, dok je manji realno – žrtvovan – kako bi se zaštitila druga obala rijeke. Ovdje ćemo samo komentirati da pitanje izgradnje ne bi trebao biti binarno – nasipi služe tome da zaštite stanovnike s obiju strane rijeke.
Premijerka pokerskog lica, Ana Brnabić i dalje nastavlja sa bezizražajnim priopćavanjem ljudima da je zapravo sve u redu. Dok je metaforička polovica države pod vodom, Brnabić tješi što je “država uradila sve da do poplava ne dođe” i to će “šteta biti brzo nadoknađena”. Prema njoj, “situacija je mnogo bolja nego tokom poplave 2014. godine. U Beogradu pak struka je ujedinjena u kritikama infrastrukturnih projekata – dok šahtovi postaju fontane, loše izgrađena kanalizacija ne može primiti sve oborinske vode, a uklanjanje stabala i betoniranje svega doprinosi poplavama jer voda nema kamo otići.
Ukratko, ako pogledate stanje na terenu, s obzirom na to koliko je sredstava uloženo u sanaciju od poplava na Balkanu, a da samo pet godina nakon doista velikih poplava, opet imamo identičan problem, nužno je postaviti pitanje načina sanacije infrastrukture, načina ulaganja i trošenja javnih sredstava. Jer ove poplave svjedoče samo tome da se ništa nije uspješno napravilo.