Novi podaci Eurostata ukazuju na jedan aspekt ekonomske nejednakosti migranata i stanovništva rođenog u Europskoj uniji: u 2019. godini više od petine (22%) radnika rođenih izvan EU bilo je zaposleno putem privremenih ugovora o radu, naspram 13% stanovnika rođenih u EU. Najveće udjele radnika rođenih izvan EU zaposlenih putem privremenog ugovora o radu imaju Poljska (53%), Španjolska (38%), Cipar (33%), Portugal (29%), Švedska (26%) i Nizozemska (25%). Najniže udjele imaju Estonija (2%), Latvija (4%), Austrija (8%) i Irska (10%).
No privremeni rad, kao jedan od nesigurnih oblika rada koji radnicima ne pruža beneficije vezane uz stalno radno mjesto, samo je jedno od područja u kojima je vidljiv nejednak ekonomski položaj migranata i stanovništva rođenog u EU (u nastavku: domaćeg stanovništva). Migranti u EU teže pronalaze posao od domaćeg stanovništva: stopa nezaposlenosti migranata je viša u usporedbi s domaćim stanovništvom, čak i u slučaju migranata sa završenim tercijarnim obrazovanjem u usporedbi s domaćim stanovništvom koje ima završeno sekundarno obrazovanje.
Migranti također češće od domaćeg stanovništva rade part-time poslove – na razini EU-27 u prosjeku je tako zaposleno njih 25%, naspram 17% domaćeg stanovništva. To se odražava i na plaće, pa tako migranti imaju i prosječno 25% manji dohodak od rada u usporedbi s domaćim stanovništvom, iako među migrantima ima više osoba sa završenim tercijarnim obrazovanjem u usporedbi s domaćim stanovništvom.
Lošiji ekonomski i društveni položaj migranata u EU, osim u području rada, vidi se i iz podataka o riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Među domaćim stanovništvom, odnosno stanovništvom rođenim u EU, 21% ljudi živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, dok je taj postotak više nego dvostruko veći među migrantima koji žive u EU (45%). Teška materijalna deprivacija također je otprilike dvostruko češća među migrantima u EU (13%) nego među domaćim stanovništvom (6%).
Budući da migranti u prosjeku imaju osjetno niža primanja od domaćeg stanovništva, češće rade na nesigurnim poslovima, a skoro polovica migranata živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, kako smo vidjeli, ne iznenađuju ni podaci o nejednakosti u pristupu stanovanju i zdravstvu. Jedan od pokazatelja neadekvatnih uvjeta stanovanja je tzv. stopa prenapučenosti kućanstva koja ukazuje na nedovoljan broj soba s obzirom na osobe koje žive u kućanstvu. Dok je stopa prenapučenosti kućanstva 16.5% za domaće stanovništvo, za migrante rođene izvan EU ona iznosi 24.5%. U nekim zemljama ta stopa je i dvostruko veća: u Mađarskoj (51.2%), Grčkoj (51%) i Italiji (47%).
Važno je napomenuti da se svi izneseni podaci o migrantima (stanovništvu EU rođenom izvan EU) odnose na migrante koji imaju državljanstvo zemalja Europske unije u kojima žive. Sve navedene indikatore društvenog položaja migranata moguće je pregledati u citiranim publikacijama i prema statusu u državljanstvu, odnosno za migrante u EU koji nemaju europsko državljanstvo.