Sad je već postalo sasvim jasno da će posljednjih deset dana pred parlamentarne izbore u Hrvatskoj obilježiti argumentacijsko manevriranje na vrlo uskom terenu. Taj uzak teren određuju epidemiološke procjene i naputci s jedne strane te interesi Hrvatske demokratske zajednice s druge strane. Kao što je dobro poznato, Hrvatska već nekoliko dana bilježi značajan skok novozaraženih osoba, a kao simbolička prekretnica uzima se teniski turnir u Zadru na kojem su nastupali zaraženi tenisači i na kojem je boravio i premijer Andrej Plenković.
I to ne samo da je boravio već je i Novaka Đokovića, za kojeg se kasnije ispostavilo da je pozitivan, dodirnuo po ramenu. Ta je fotografija zauzela visoko mjesto po najtumačenijima u hrvatskoj povijesti. Je li to bliski kontakt ili nije? Treba li Plenković u samoizolaciju? Odgovori su, dakako, varirali ovisno o političkim pozicijama, a jedini je iskočio “SDP-ov epidemiolog” koji je potvrdio procjenu “HDZ-ovog Stožera” i procijenio da posrijedi nije bio dostatan kontakt za samoizolaciju. Zasad ne možemo “kriviti” zadarski turnir za ponovno rasplamsavanje pandemije jer većina novih slučajeva nije vezana uz taj događaj. Međutim, zaraza svjetski popularnog sportaša i prisustvo premijera su učinili svoje i dali rastu broja zaraženih dodatnu političku dimenziju.
Sasvim je izvjesno da su vladajući u proteklom periodu epidemiološke preporuke i procjene prilagođavali nekim svojim ciljevima. Na ruku im je išao i razvoj znanstvenog znanja oko virusa. Pa tako danas neke poteze i naputke koji proturječe onima iz ožujka ili travnja mogu pravdati novim znanjima o ponašanju virusa. Nekad je to manje uvjerljivo, a nekad više. Ali s takvim bi se stanjem suočio svaki tim eksperata koji bio upravljao borbom protiv epidemije. Pogotovo otkad je pa gotovo širom svijeta uspostavljen konsenzus o tome da drugog lockdowna neće biti. U takvom je kontekstu nužno da određene epidemiološke mjere budu nametnute polovično ili da se procijeni koji će se ekonomski sektori izložiti većem riziku. Ako nema potpunog lockdowna, neminovno je da odluke onih koji upravljaju krizom budu više politički obojene nego početkom proljeća. To što su našem slučaju, barem do izbora, te boje one HDZ-a, to je drugi par rukava.
Naginjanje odluka Stožera u pravcu interesa HDZ-a ili stručna, epidemiološka ovjera poteza Vlade, najlegitimniji su mogući predmet medijske i opozicijske kritike. I potpuno je nužno da smo svi stalno na oprezu. Međutim, medijske i opozicijske kritike nisu nažalost bile ništa uvjerljivije ili konzistentnije od ponašanja i postupaka Stožera i Vlade. Iako je bilo i suptilnijih kritika, one su se u prethodna tri mjeseca organizirale oko dva pola, ovisno o odlukama i mjerama Stožera. Ako su odluke i mjere bile u službi lockdowna i graničile s represijom odmah se potezao stav kako to nisu epidemiološki kriteriji već je posrijedi inherentna sklonost HDZ-a autoritarnosti. A kad je krenulo sa zazivanim popuštanjem koje je, očekivano, rezultiralo većim brojem novozaraženih onda se optužuje Stožer da želi otvaranjem ekonomije donijeti koji politički poen HDZ-u. Čak su oni isti koji su sekundirali Glasu poduzetnika u nastojanju da se dopusti rad tzv. event industriji, danas najglasniji u kritiziranju održavanja turnira u Zadru.
Kao što je HDZ posredstvom Stožera prilagođavao epidemiološku situaciju svojim interesima, uključujući i datum izbora, tako su i opozicijski mediji i stranke iskorištavali situaciju da kritiziraju sam HDZ. Ne vodeći pritom računa o vlastitoj konzistentnosti i uvjerljivosti. I zbog toga je teško procijeniti kakav će učinak zbivanja posljednjih dana imati na rezultate izbora. HDZ-u će popularnost vjerojatno nešto pasti, ali sigurno ne u korist Miroslava Škore ili Mosta. Situacija oko epidemije je opet ozbiljna i ljudi sigurno nemaju povjerenja u te političke snage kao one koje mogu kvalitetno upravljati zdravstvenim krizama. U neku ruku, skok broja zaraženih ima paradoksalan učinak na status HDZ-a: istovremeno ih čini neodgovornim, ali i pouzdanim – “njihov Stožer” je jedini dosad pokazao da se može nositi s krizom. Što se pak tiče SDP-a, teško je za očekivati da će se oni razočarani HDZ-om posljednjih dana prikloniti njima. A i nezanemariv broj SDP-ovih birača bi u kriznoj situaciji radije na vrhu upravljačke hijerarhije gledao Plenkovića nego Davora Bernardića.
Zato je prilično nezahvalno prognozirati utjecaj “povratka” virusa na ishod izbora. Ne možemo ni prognozirati koliko će epidemija utjecati na samu izlaznost. Možda je najizglednija opcija svojevrsna paraliza u kojoj nitko neće moći sastaviti vlast.