Britanski Institut za fiskalne studije (IFS) i University College London (UCL) proveli su istraživanje o raspodjeli kućanskih obaveza i brige o djeci u doba lockdowna na uzorku od 3.500 parova s djecom. Rezultati ukazuju na nejednakost između žena i muškaraca po pitanju kućanskog rada i brige o djeci – čak i u parovima u kojima je status partnera jednak (oboje su nezaposleni ili nezaposleni) žene svejedno rade više kućanskih poslova od muškaraca i provode više vremena s djecom.
Istraživanje je pokazalo da su žene koje su radile od kuće tijekom razdoblja lockdowna tri puta češće od muškaraca morale prekidati svoj rad zbog “obiteljskih obaveza“ – za svaka tri sata neprekinutog rada muškaraca, žene su imale samo jedan sat neprekinutog rada. Situacija u kojoj oba roditelja rade od kuće i inače vodi u tradicionalniju podjelu rada među partnerima, kao što smo pisali – kada rade od kuće, žene provode tri sata tjedno više u brizi za djecu nego žene koje ne rade od kuće, dok muškarci koji rade od kuće provode isti broj sati s djecom kao i inače. Podaci istraživanja IFS-a i UCL-a, iako se odnose samo na Ujedinjeno Kraljevstvo, potvrđuju da lockdown, suprotno nekim očekivanjima, nije doveo do revolucije i većeg angažmana muškaraca u kućanskom radu i brizi o djeci.
Lucy Kraftman, ekonomska istraživačica pri IFS-u, rekla je da se ovaj nalaz odnosi na one obitelji u kojima su i majka i otac radili, oboje bili „na čekanju“ ili oboje bili bez posla, dok je jednakost u obavljanju kućanskih poslova i brige oko djece zabilježena samo u onim parovima u kojima su očevi ostali bez plaćenog posla, a samo majke nastavile raditi. Međutim, jednaka raspodjela kućanskog rada i brige o djeci u takvoj situaciji i ne predstavlja jednakost između majki i očeva, s obzirom da su u takvim parovima majke uz taj jednako podijeljeni rad obavljale i plaćeni posao.
Paula Sheridan, vlasnice firme koja savjetuje zaposlene žene, smatra da se obrazac nejednakog angažmana žena i muškaraca oko kućanskog rada i brige o djeci uspostavlja zbog toga što muškarci u pravilu ne koriste svoje pravo na roditeljski dopust, pa nikada ni ne nauče što briga o djeci podrazumijeva jer se to od njih ni ne očekuje. Sheridan kaže da njezine klijentice gotovo univerzalno izjavljuju da su tijekom lockdowna one bile te koje su planirale kako djeca provode vrijeme kod kuće, uključujući obroke i dnevne rasporede učenja za djecu, uz desetke drugih zadataka, iako su u tom periodu imale istu ili veću količinu (plaćenog) posla od svojih partnera. Zbog povećanog opsega kućanskog posla i brige o djeci u tom razdoblju, žene koje radile od kuće imale su dvostruko više ometanja u radu od muškaraca u usporedbi s “normalnim“ uvjetima, odnosno razdobljem prije korone kada su u prosjeku imale 60% neprekinutog rada u odnosu na svoje partnere.