Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine1 usvojio je 23. juna 2020. godine Deklaraciju o zaštiti rijeka i izglasao zaključak o potpunoj zabrani gradnje malih hidroelektrana (MHE) na cjelokupnom teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Tim se zaključkom Vladi Federacije BiH daje rok od tri mjeseca da provede analizu i predloži izmjene u zakonodavstvu koje bi omogućile provođenje te zabrane u praksi.
Zaključak je rezultat preporuka Deklaracije o zaštiti rijeka Zapadnog Balkana, koja je nastala kao reakcija ekoloških udruženja na ogromne štete po lokalne zajednice i okoliš koje uzrokuju MHE. Donesena je u novembru 2019. godine na konferenciji koju su organizirali organizacije Arnika (Češka), Centar za životnu sredinu i WWF Adria zahvaljujući financijskoj podršci Europske unije, Transition programa Češke Republike, Global Greengrants fonda i fondacije Heinrich-Böll.
Manje od mjesec dana ranije, 12. maja ove godine, preporuke i zaključke navedene u Deklaraciji usvojila je i Vlada FBiH, na temelju informacije Federalnog ministarstva okoliša i turizma, a koja se odnosi na probleme izgradnje MHE u FBiH. Ministrica okoliša i turizma dr. Edita Đapo tom je prilikom istaknula probleme s kojima se suočava Federalno ministarstvo okoliša i turizma, ali i Vlada Federacije BiH, na primjer “da gotovo sve saglasnosti za izgradnju mini hidroelektrana, poput prostorno-planskih dokumenata, koncesija i vodnih akata, koji su ključni elementi u postupku izdavanja dozvola za mini hidroelektrane (do 5 MW), daju niži nivoi vlasti, poput općina, gradova i kantona, a da se federalni nivo dovodi pred svršen čin.”
Zbog toga je Federalno ministarstvo okoliša i turizma predložilo da Federalni parlament usvoji prostorni plana Federacije BiH (koji trenutno ne postoji), ali i da usvoji izmjene i dopune Zakona o koncesijama, te da sve postupke izdavanja prostorno-planskih dokumenata i koncesija prenese u nadležnost Parlamenta Federacije BiH.
Takav proces zapravo znači centralizaciju, te birokratizaciju i usporavanje procesa zelenih tranzicija. Međutim, ako je šteta od izdavanja dozvola za gradnju MHE na lokalnoj razni toliko velika da nosi više negativnih posljedica po zajednicu i okoliš, nego pozitivnih, onda proces njihovog izdavanja treba promijeniti. Na tom tragu, Ministarstvo okoliša zatražilo je da se ispoštuje Arhuška konvencija “prema kojoj građani u svakoj, a posebno u ranoj fazi procesa, moraju biti informirani i uključeni u donošenje odluka koje se tiču zaštite životne sredine i zdravlja svih nas, a u konačnici i izdavanja svih dozvola za izgradnju mini hidroelektrana.”
Zašto ovdje ne funkcioniraju OIE?
Deklaracija o zaštiti rijeka Zapadnog Balkana donesena 28.11.2019. godine, a potpisali su je predstavnici međunarodnih tijela, organizacija civilnog društva, lokalnih zajednica, organa javne uprave i institucija iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Češke, Hrvatske, Moldavije, Sjeverne Makedonije i Srbije. Njome se od vlada zemalja Zapadnog Balkana zahtijeva da: Proglase moratorij na izgradnju malih hidroelektrana i da se obustave svi daljnji radovi/projekti na našim rijekama dok se ne izvrši kompletna revizija postupaka usvajanja strategija/planova/programa/zakona i drugih dokumenata politika na svim nivoima donošenja odluka. Traži se da se odmah ukinu sve vrste javnih poticaja za proizvodnju energije iz malih
hidroelektrana te da uz podršku Europske unije, potiču ulaganja u istinski obnovljive i održive izvore energije planiranjem zadovoljenja energetskih potreba na osnovu široke javne rasprave s obvezujućim zaključcima. Zahtijeva se dosljedna primjena i izvršenje propisa, uključujući i kaznene mjere za prekršitelje propisa, i drugo.
Podsjetimo, samo u BiH je planirano više od 400 MHE od kojih je izgrađeno oko stotinu, a koje u većem dijelu godine svojim radom ostavljaju korita rijeka skoro potpuno suhima. Tokom odlučivanja o izgradnji MHEu BiH, javnost nije adekvatno uključena, građani su uskraćeni za informacije i pravo da se na demokratski način izjasne o tim projektima. Izgrađene MHE su nanijele veliku štetu prirodi i lokalnim zajednicama, a odgovornost za to treba da snose oni koji su svojim potpisom dali saglasnosti i dozvole za gradnju ovih po prirodu i društvo štetnih projekata.
Ipak, tek dan nakon izglasavanja zabrane, kako piše Klix.ba Općinsko vijeće Kakanj objavilo je da će se na sjednici koja se ima održati 30. juna razmatrati izdavanje suglasnosti za dodjelu koncesije za izgradnju mini hidroelektrane “Trstionica”. Da stvar bude gora, stvar je kako se čini, požurilo Ministarstvo poljoprivrede Zeničko-dobojskog kantona. Ekologinja Jasmina Neimarlija, članica Općinskog odbora Naše stranke Kakanj, za Klix je izjavila kako je očigledno se radi o žurbi da se dobije koncesija za izgradnju dok Deklaracija o zaštiti stupi na snagu, te dodaje kako “od izgradnje mini hidroelektrane ekonomske koristi nema. Prihod od koncesione naknade je nekoliko puta manji od subvencija koje se daju investitorima. Taj isti investitor nakon izgradnje postrojenja prodaje struju Elektroprivredi kao povlašteni proizvođač, a nama je Elektroprivreda naplaćuje kroz redovne račune i naknadu za korištenje obnovljivih izvora energije. Također, nema ni radnih mjesta. Osim što očekujemo od vijećnika da glasaju protiv davanja saglasnosti, pokrenut ćemo proceduru za institucionalnu, trajnu zaštitu područja Gornja Trstionica-Bukovica”.
Hidroenergija se predstavlja kao čista energija, ali izgradnja i korištenje hidroelektrana dovodi do trajnog narušavanja životne sredine/okoliša, te uništavanja ekosistema koji zavise od rijeka. Štetu po životnu sredinu koju nanose male hidroelektrane plaćaju potrošači električne energije preko naknade za obnovljive izvore energije na svojim računima za električnu energiju, a samo smanjenjem gubitaka na prenosnoj mreži između proizvođača i potrošača isključuje se potreba za dodatnim iskorištavanjem prirodnih resursa.
Diljem Balkana, takvo prepisivanje njemačkog modela uvođenja OIE, nanosi velike štete i okolišu i društvenim potrebama. Dok u Njemačkoj ovaj oblik subvencioniranje funkcionira zbog postojanja lokalnog kapitala za proizvodnju potrebnih industrijskih kapaciteta, kao i zbog često društvenog ili zadrugarskog vlasništva nad postrojenjima za OIE, na Balkanu se on pretvorio u tek još jedan model ekstrakcije kapitala putem javno-privatnih partnerstava okupanih korupcijom. Takva negativna ekonomska klima – koju u pravilu proizvode političari u suradnji sa (uglavnom stranim) investitorima – pretvara se otpor naroda prema OIE. Dok jedni ubiru poreze, drugi te subvencije plaćaju povećanim računima za energiju. Stoga, ovome problemu treba pristupiti iz perspektive političke ekonomije i pronaći društveno najbolji oblik zelene tranzicije za Balkan, uz daljnju borbu protiv rastućeg monopola (stranog) kapitala u energetske mreže na Balkanu.
- Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine sastoji se od dva doma – Predstavničkog doma i Doma naroda, a sve zakonodavne odluke donose se usvajanjem u oba doma Parlamentarne skupštine BIH. Predstavnički dom ima 42 člana, od kojih se dvije trećine neposredno biraju s teritorije Federacije BiH, a jedna trećina s teritorije Republike Srpske. Kvorum čini većina svih članova izabranih u Predstavnički dom. Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH čini 15 delegata, od kojih su dvije trećine, po pet Bošnjaka i Hrvata, delegati iz Federacije Bosne i Hercegovine, a jedna trećina, pet Srba, delegati iz Republike Srpske. Nominirane bošnjačke, odnosno hrvatske delegate iz Federacije BiH biraju bošnjački, odnosno hrvatski delegati u Domu naroda Federacije BiH, dok delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske. [↩]